Ovo je deset najboljih domaćih albuma u 2017. godini!
Nema puno sastava poput Jinxa, pjevačica poput Yaye, a niti skladatelja poput Cokija. Ako netko objavi album sedam godina nakon prethodnog, ili je u autorskoj krizi ili ima ozbiljno visoke kriterije. Znajući za prošle albume Jinxa i kako su nastajali, jasno je da je riječ o ovom drugom.
Detaljno dorađen i pripremljen po najvišim (svjetskim) standardima, „Pogrebi & pomiriši“ još je jedan jack pot Gordana Muratovića Cokija i Jinxa. Album je pun izvrsnih pjesama i maštovite glazbe, svirke i aranžmana. Sve je objedinjeno poznatom produkcijom i tonskim miksom zbog kojih ćete čuti zašto je snimanje albuma trajalo dugo. I zbog čega ovaj album vapi za vinilnim LP izdanjem, ne samo zbog zvuka nego jer se i formom radi o pravoj „ploči“ s deset pjesama i pogodnom minutažom. Šmekerska glazbena rješenja za sladokusce i poznavatelje ne priječe Jinxe da isporučuju punokrvnu glazbu koja je, vidi vraga, i komercijalna.
Drugi „povratak“ Mayalesa albumom „Simbol za Sunce“ opet se isplatilo čekati, kao i suradnju s producentima Jurom Ferinom i Pavlom Miholjevićem. U 12 pjesama i dva kratka instrumentala Petar Beluhan i Vlado Mirčeta isporučuju sjajna instrumentalistička rješenja, suptilne detalje i „čudne“ ambijente u rasponu od gitarističkog popa, psihodelije i elektroničkih detalja.
Pa sve do snenih pasaža klavira i akustičnih gitara, prigušenog neo-folka, bluz dodataka, duhača a la Sgt. Pepper, te utjecaja Flaming Lipsa, Byrdsa, Radioheada i Pink Floyda.
Nakon izvrsnog “Shine! Shine! Shine!” pred četiri godine, album “IV”, objavljen i na vinilu, opet pokazuje raskoš jednog od najboljih naših rock-sastava s međunarodnom reputacijom – My Buddy Moose. Pun nadahnutih pjesama vrluda između napucane melodioznosti, americane, popa 60-ih, psihodelije, balada i filigranski majstorske svirke, te potvrđuje zašto ih cijene i u svijetu. Toliko da su na SuperUhu svirali kao prateći sastav M. Warda.
Drugim albumom „Haze“ Irena Žilić nije samo potvrdila status jedne od najtalentiranijih domaćih kantautorica, nego je suradnjom s producentom i multiinstrumentalistom Markom Mrakovčićem krenula dalje, proširila zvučnu sliku poznatu s EP-ja “Days of Innocence“ i prvijenca „Travelling“ i objavila sjajan album koji podjednako plijeni sadržajem i formom.
Niz pjesama vokalnom izvedbom, detaljnim aranžmanima i svirkom, ali prije svega vrijednim introspektivnim pjesmama Irene Žilić predstavlja spomenik autorskim visinama kakve ne doživimo često.
Sposobna pjevačica Natali Dizdar postala je i koautorica većine pjesama na svom trećem albumu „Iluzije“, ali za potpuni uspjeh trebali su i suradnici. Coco Mosquito iz Jinxa bio je ključan za realizaciju prvog albuma, a na trećem su kormilo preuzeli producenti Jura Ferina i Pavle Miholjević iz Svadbasa, te Vlado Mirčeta iz Mayalesa.
Naravno, Dino Šaran briljira kao autor pjesama “Grijeh” i “Mjesto za jedno”, a „Iluzije“ pokazuju kako se kvalitetno može raditi i unaprijediti nečiju karijeru kad se velike ruke slože s odličnom pjevačicom.
Poplava ženskih zvijezda i zvjezdica na domaćoj estradi djeluje smiješno usporedimo li ih s U pol 9 kod Sabe koje zadnjih godina donose najbolje domaće žensko pismo na scenu. Ozbiljno ekipirane i sposobne autorski i svirački na albumu “Stoj na glavi” presudnu asistenciju imaju u Berku Muratoviću iz Jinxa koji je producirao album, a na zadnjim koncertima im se pridružio i na bubnjevima.
Najbolja svirka do sada, primjereno snimljena, te detaljni, filigranski aranžmani savršena su podloga suptilnim melodijama i tekstovima. Srećom, sve ih više čujete na radiju jer ovo je pametna lektira, a ovoliko “muda” nemaju niti mnogi muški bendovi.
Cinkuši sa svojim folk-punk-etno groznicom postali su glavno okupljalište domaćih etno pregalaca čije je putove davno započeo Haustor u vrijeme Srđana Sachera, Vještica i sličnih etno ekskurzije. Stoga je primjereno da im na albumu “Krava na orehu” u pjesmama “Tiček” i “Deca moja deca” gostuje Darko Rundek.
Treba ih vidjeti na koncertu i doživjeti potpuni audiovizualni udar, ali i na albumu čujete potmulu art-folk smjesu koja donosi najpotpuniju domaću inačicu world musica iz freak-folk smjera. Samo kod Cinkuša kajkavsko narječje dobiva smisleni ventil kao kod majstora Rundeka i Šerbedžije i može funkcionirati napeto kao rock-inačica “Balada Petrice Kerempuha”.
Četvrti album Pavela „Družba krivih odluka“ ponajviše govori o odrastanju i tome kako ne treba ponavljati krive odluke. Najbolji primjer je glavni autor Aljoša Šerić koji se okrenuo introspektivnim pjesmama, napisavši usput i dovoljno hitova, a sve skupa uz pomoć odličnog, proširenog benda/orkestra „prodao“ širokoj publici, zaogrnuto u aranžmane i svirku na tragu Calexica i onoga što privatno sluša.
Swing-punk ili punkabilly mogu biti okvirne odrednica zvuka splitske postave Justin’s Johnson čije se visokoenergetske sviračke bombe ne bi postidio niti Brian Setzer ili Stray Catsi. Na albumu “All In” uspjeli su atmosferu s nastupa uživo – a riječ je o provjerenoj sviračkoj postavi s ozbiljnim koncertnim kilometrima u nogama – prebaciti na plastiku i s gostima poput S. Antića iz TBF-a u sjajnom singleu “Vođa”, te pametno doziranim videospotovima ocrtati širi kontekst albumske priče.
A ona je istovremeno duhovito pomaknuta i pakleno ozbiljna, s detaljnim opažanjima u tekstovima i majstorskom svirkom koja je Justin’s Johnson odvela od Splita do Exita i dalje.
Ako je „To Love… “ prva polovica albuma čiji se nastavak „…Or To Hold“ tek očekuje., onda se radi o vraški ambicioznom mini-albumu maksimalnih dometa u osam pjesama trajanja 40-ak minuta. Riječki Jonathan još su jedna domaća postava koja nudi svjetski proizvod, ekipa prekaljenih glazbenika koja i uživo i na „To Love… “ demonstrira uzbudljivu svirku, artikulirane pjesme i zaokruženu koncepciju. „To Love… “ krasi mračniji ugođaj spram prošlog albuma „Bliss“ i česte promjene tempa od sjetnih dionica do pakleno uzbudljive ritmične svirke.
