Ansambl Drame HNK Zagreb vratio se s gostovanja u Rusiji, gdje je izveo jednu od najpoznatijih drama ruskog književnika Antona Pavloviča Čehova "Višnjik".
Naši glumci predvođeni Almom Pricom u ulozi vlastelinke Ranjevske prošli su tjedan prvi put s "Višnjikom" gostovali u Čehovljevoj domovini Rusiji, u Jaroslavlju. U kazalištu Fedora Volkova, koje se smatra prvim kazalištem u Rusiji, gdje su nastupali, ostali su ugodno iznenađeni prijamom publike i kući se vratili puni dojmova.
Čeka se kao nigdje drugdje
– Igrati komad jednog od najvećih ruskih pisaca pred samim Rusima u Rusiji isto je kao da Rusi igraju našeg Držića u Hrvatskoj – kaže glumac Dušan Bućan, koji u predstavi glumi trgovca Lopahina. Jaroslavlje je od Moskve udaljeno oko 250 kilometara, no od moskovskog aerodroma do Jaroslavlja putovali su čak sedam i pol sati.
– To je kao da se od Zagreba do Osijeka vozite sedam i pol sati! Dok smo slijetali u Moskvu, rekli su nam da se naviknemo na gužvu i na to da ondje sve dugo traje i da na sve treba čekati. Primjerice, kad smo autobusom krenuli s aerodroma prema Jaroslavlju, ispred pružnog prijelaza čekali smo sat vremena.
Kad bi se rampa podigla, prošla bi tri automobila, onda bi se rampa opet spustila i tako sat vremena. Imali smo sreće pa smo, kad smo se vozili natrag, do Moskve putovali "samo" pet i pol sati – prepričava Dušan.
Stanovnici Jaroslavlja, kojih je pola milijuna, najviše se diče svojim crkvama, a u gradu ih je čak 150. Gotovo svaka ulica ima svoju crkvu.
– To je prekrasna stara gradnja, sagrađene su od cigli, svaka je u drugoj boji. Izgledaju monumentalno. Alma Prica i ja bili smo u glavnoj crkvi u kojoj se nalazi gomila zlata, uređena je da boli glava – govori Bućan i nastavlja:
– Grad je vrlo lijep, čist, na malom prostoru nalazi se niz krasno uređenih objekata. Kad ste u centru, odnosno na glavnoj šetnici, u kojem god smjeru pogledate, svuda je nekakva razglednica – opisuje.
Ruskinje se vole pokazati
Uvjerio se i da su Rusi u tranziciji imali puno više sreće od Hrvata te da njihov narod ima puno veću platnu moć od nas.
– Rusi su napravili dosta veliki "switch" od onoga kako su živjeli prije i kako žive sad. Žele sve što prije nisu imali. Dobro se snalaze i sami sebi prilično su dostatni. Njihova prirodna bogatstva i veličina zemlje dovoljne su im da ne moraju ovisiti ni o kome drugome. Može cijeli svijet skakati i vikati "nije dobro to što radite", a oni samo kažu "harašo" (dobro) i nastave dalje po svome – ističe. Dojmile su ga se i lijepe Ruskinje.
– Jako vole minice, nose ih i one od 15 i one od 75 godina. Ruskinje jako vole pokazati noge, što je meni zaista lijepo, mislim da bi se taj običaj mogao komotno prenijeti i kod nas. No iskreno, više lijepih žena vidio sam u Omsku u Sibiru, gdje smo također gostovali s jednom predstavom.
Ondje je svaka žena izgledala kao da je sišla s piste. Ruskinje se vole srediti i pokazati, nije ih sram, ne zakopčavaju se do grla, vrlo su samosvjesne i sigurne u sebe, nemaju društvenu zakočenost. Iako, kažu da Ruskinje nisu baš genijalne kuharice i domaćice, to im nije prioritet – sa smiješkom kazuje 38-godišnji glumac.
>>Film 'Iza sna"': Snimali smo bez novca, ali entuzijazma nije nedostajalo
>>D. Bućan prekinuo s jedanaest godina mlađom balerinom
One od 75 nose mini suknje jer si ne mogu kupiti nove. Sjećate se onog vica kad su se na Crvenom trgu u Jelcinovom protestu srela 2 Rusa i jedan skoči: pa ti si Kolja koji je sa mnom jurišao na ogradu Zimskog dvorca u Petrogradu. Jesam, a kako si me prepoznao. PO KAPUTU, odgvori drugi.