Jurnjava, akcija, progon, skrivanje, suočavanje oči u oči s neprijateljem, tragična ljubav - bio bi sukus druge sezone žestoke hrvatske serije "Nestali", čija prva od četiri epizode igra sutra na HTV-u 1 u 21 sat.
Sezonu sam gledao unaprijed zahvaljujući autoru Jošku Lokasu koji mi je sve epizode dostavio na sticku, pa sam imao jedinstvenu priliku četiri sata uživati u tom punokrvnom ratnom spektaklu, u kojemu ne manjka šokantnih preokreta. Jedan mali dio toga morat ću otkriti u ovom tekstu, ali doista samo onoliko koliko je potrebno da bih dočarao ambijent druge sezone.
Serija se nastavlja točno tamo gdje je završila prva sezona, dakle negdje u krajiškim pustopoljinama gdje pobunjeni srpski vojnici proganjaju hrvatske ratnike, zalutale duboko u okupirani teritorij. "Pojačani" Snježanom, starom Sikirinom simpatijom koja je odlučila pobjeći od svojih i krenuti u neizvjesnu pustolovinu tjerana ljubavlju, "nestali" se probijaju kroz šikaru i bježe u brda, u kojima nema nikakva života, hrane ni vode. Dok se skrivaju, svatko od njih zaranja u svoju prošlost i tu sada imamo narativni paralelizam - pratimo sudbine naših junaka na početku rata dok su još život vodili kao civili, i sada kada su stjerani u kut i bez velikih izgleda da izvuku žive glave, tako da se akcijski vrtlozi miješaju sa psihološkom dramom.
Priču dodatno obogaćuju vulkanske emocije između Sikire i Snježane, ali i malo dublji ulazak u samu filozofiju razmišljanja raspadajuće krajiške vojske. Ono što iznad svega krasi i nastavak serije Lokasova je temeljna ideja zahvaljujući kojoj smo konačno zavirili u život i mentalni sklop tzv. Krajine. Dok naši junaci proživljavaju svoju muku, okruženi ranjenom gubitničkom vojskom, ta ista vojska traumatizirana je spoznajom da joj u zoru Oluje ne pristiže nikakva pomoć ni iz Srbije ni iz Republike Srpske, Ratka Mladića mjesecima nema na vidiku, a pitaju se i zašto se ne bombardira Zagreb. S osjećajem izdanosti i prepuštenosti samima sebi, postaju hijene i žedni osvete bilo kome.
Suočavanje zarobljenog Delona sa srpskim zapovjednikom Živadinom dovodi seriju do vrhunca. Iako zarobljen, hrvatski ratnik osjeća se dominantno jer je počela Oluja, a pobunjeni oficir, iako u ruci ima njegov život, nema pod kontrolom svoj vlastiti. I dok obojici sat otkucava na sličan način, jasno je da je Živadinova muka veća, jer on proživljava i osobnu dramu: njegova je ratnička doktrina popustila pred privatnim životnim porazom zbog Snježanina bijega. Njihova zavodljivo opasna retorička igra donosi neočekivane dramaturške zaplete. Otužnu sliku današnjice oslikava pak jedan od "flashbackova" u kojemu gledamo Prku, Nervozu i Juru kako raspravljaju pokraj spomenika poginulim partizanima u 2. svjetskom ratu. I dok je za njih dvojicu spomenik sramotan i žele ga srušiti, Prka je spreman zaštititi ga i oružjem. Čak ni ratno zajedništvo ne može zatomiti ideološke strasti koje su junaci naslijedili od svojih predaka, i koje poput žiga na čelu nose siromašnim ličkim pustopoljinama.
Ako nekoga od glumaca treba izdvojiti, onda je to Nikša Butijer u ulozi dobroćudnog krajiškog Srbina koji pokušava izvući živu glavu iskrenom ljudskom dobrotom i beskrajno snažnim nagonom za život. Progonjeni hrvatski vojnici ponovno nailaze na njega, nakon što su se i u prvoj epizodi "spetljali" s njim, i tu se Lokas odlično poigrao s likovima jer je Srbina učinio simpatičnijim od Gradskog i Nervoze koji ga zarobljavaju i prisiljavaju ga da ih izvede iz Krajine. Iako uplašen jer sad može stradati i od svojih i od "ustaša", ne napušta ga duh pa dvojici svojih stražara zamjera što nisu "ni cveće doneli za naslov europskog prvaka", očito misleći na trijumf Crvene zvezde u Ligi prvaka. Iako nosi sudbinu vječnog nesretnika, on se poput Caprinih malih junaka hrabro suočava s nevoljama i pokušava svima učiniti život ljepšim. Jasno je da njih trojica u kombiju u kojemu svatko od njih bježi od svojih aveti pripadaju istome svijetu - da nema uniformi, oni bi stali kod prve birtije i otvarali boce.
Mirko Pivčević uokviruje seriju u beskrajno čist i koloritan vizualni okvir, a rezultat je rijetko viđena fotografija u domaćoj kinematografiji. Redatelj Kristijan Milić je pak uobičajeno mačistički na ruku išao vizualnom dojmu i akciji, nauštrb drame, jer dok su akcijske scene briljantne, neke su dramaturške prebrzo razriješene pa se može steći dojam pojednostavljene filozofije života junaka.
Nastavak "Nestalih", na moje iznenađenje, bolji je od prvog dijela, Lokas i ekipa uspjeli su srušiti prokletstvo druge sezone. Nisu uronili u slavu ni upali u letargiju, epizode su bogatije, raznovrsnije, kompleksnije i odišu modernim filmskim jezikom. Stoga u četiri epizode očekujte tragediju, zanos, suze, strast, vulkanske izljeve emocija, ali i tvrdoglavost balkanskog čovjeka uronjenog duboko u prošlost, bez nade u ikakvo bolje sutra. Filmski svijet je odavno shvatio da nema snažnog filma ili serije bez snažne tragedije, ljubavne ili životne. Toga u "Nestalima 2" ima, a gdje, kada i kako - otkrijte sami.
Kad vidim Navojca u uniformi zaboli me želudac