književna preporuka miljenka jergovića

Svaka knjiga s posvetom je unikat, koji ima svoju povijest, a ovom je knjigom jedan profesor darivao drugog

Miroslav Krleža
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
1/12
25.11.2024.
u 23:15

Drugo, prošireno izdanje "Razgovora s Miroslavom Krležom" tiskano je u prosincu 1970, i objavljeno kod zagrebačkog Naprijeda. Kao godina izdanja iz praktičnih je razloga navedena 1971 (Prvo izdanje objavljeno je 1969.). Uz knjigu sačuvana je srebrnasta pasica na kojoj piše da je knjiga dopunjena i proširena novim, dosad neobjavljenim "razgovorima", te da se "Miroslav Krleža ovdje postavlja sučelice prema svom vlastitom stvaranju, govori o svojim romanima, novelama, o poeziji uopće i, posebice, o 'Baladama Petrice Kerempuha'. Buduće interpretacije Krležina djela neće moći mimoići ovo autorovo svjedočanstvo i potvrde koje ono u sebi nosi."

Potrese me skoro svaki posjet antikvarijatima. Ili nailazim na ostatke rasturenih obiteljskih biblioteka, pa onda po njima prekopavam kao po živim, nesatrulim grobovima, listam knjige iz kojih ispadaju tramvajske karte, plaćeni i neplaćeni računi, kućna dopisivanja: "Prije škole pođi u dućan, kupi kruh polubijeli, puter Vindija i divku..." Ili nalazim knjige s posvetama, koje su nedavno upokojeni hrvatski uglednici darivali svojim katkad jednako uglednim, ili posve anonimnim, znancima, prijateljima, rođacima. Ukoliko antikvar nije ozbiljno zacijenio tuđu uspomenu, ili posvetu i potpis književnog klasika, ja takve knjige skoro uvijek kupujem, pa ih onda udomljujem po svojim policama. Tako spašavam nečiju raskrivenu intimu, ili je ugrađujem u svoju priču.

Drugo, prošireno izdanje "Razgovora s Miroslavom Krležom" tiskano je u prosincu 1970, i objavljeno kod zagrebačkog Naprijeda. Kao godina izdanja iz praktičnih je razloga navedena 1971 (Prvo izdanje objavljeno je 1969.). Uz knjigu sačuvana je srebrnasta pasica na kojoj piše da je knjiga dopunjena i proširena novim, dosad neobjavljenim "razgovorima", te da se "Miroslav Krleža ovdje postavlja sučelice prema svom vlastitom stvaranju, govori o svojim romanima, novelama, o poeziji uopće i, posebice, o 'Baladama Petrice Kerempuha'. Buduće interpretacije Krležina djela neće moći mimoići ovo autorovo svjedočanstvo i potvrde koje ono u sebi nosi."

Premda biva pisaca koji će vam posvetu napisati i na predlistu, knjiški običaji, a možda i bonton, nalažu da se posvete pišu na titularnoj stranici, tamo gdje su ime i prezime pisca, naslov djela, naziv izdavača. Ova je posveta napisana kemijskom olovkom, pomalo neuredno, možda i s nogu, pisanim slovima znanog nam rukopisa: "Ivi Vidanu, kolegijalno i drugarski, Predrag". Datum i mjesto: "Zagreb 19. 10. 1973."

Ivo Vidan svojedobno bio je anglist s međunarodnim ugledom, gostujući predavač po važnim europskim i američkim sveučilištima, koji je univerzitetsku karijeru započeo u Sarajevu. Osam je godina tamo radio, prije nego što će se 1961. vratiti u rodni Zagreb, gdje na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta postaje redoviti profesor, a jedno vrijeme i predstojnik Katedre za englesku književnost.

GALERIJA Prvu voditeljicu 'Ljubav je na selu' danas bi rijetko tko prepoznao

Miroslav Krleža
1/15

Bilo mu je tek dvadeset i devet, kada je u Nottinghamu doktorirao tezom o strukturi u romanima Josepha Conrada. Bavio se naratologijom, bio dobar stilist i izvanredno zanimljiv pisac, širokih znanja i modernih interesa. Iz perspektive ovog čitatelja, bio je među najzanimljivijim zagrebačkim komparatistima. Nije pisao radi ispunjenja akademskih obaveza, nego je pisao i sa strašću, i s istinskim interesom. Bio je jedan od onih profesora književnosti - kakvih danas u Zagrebu gotovo da i nema - koji kao da su osjećali glad za knjigama i znali su biti aktivniji i življi i od najproduktivnijih i najboljih beletrista.

Ivo Vidan bio je Židov i po ocu, i po majci. Bilo mu je četrnaest, kada je skupa s roditeljima krenuo spašavati živu glavu, a osamnaest kada je već mogao znati da mu je glava spašena. Taman u ta doba započela je era komunizma, za koje će on biti profesor i promotor jedne dijelom sumnjive kulture. Umro je 2003, navršivši sedamdeset i šestu. Knjigu koju mu je darovao fakultetski kolega s romanistike, i koja je ostala u savršeno očuvanom stanju, skupa s pasicom, koja se u pravilu izgubi, podere, baci... Dvadeset i jednu godinu nakon Vidanove smrti, knjigu sam kupio u antikvarijatu Crveni Peristil, u Vlaškoj ulici u Zagrebu.

Predrag Matvejević pet je godina bio od Vidana mlađi, ali od njega mnogo probitačniji i prisutniji u društvenopolitičkom životu. Može biti da su se upoznali one jedne godine kada je, prije prelaska u Zagreb, Matvejević upisao studij francuskog jezika u Sarajevu, dok je Vidan započinjao kao asistent na anglistici. Ili je to bilo kasnije. Početkom sedamdesetih Matvejević je doktor sa Sorbonne i igra ulogu Krležina Eckermanna. Njegova knjiga razgovora s tada najpriznatijim od jugoslavenskih književnih besmrtnika dvostruki je bestseller: te se na sve strane dobro prodaje, te je pod višestrukim blagoslovom Partije. Što to znači? Pa recimo to da bi se loše proveo onaj tko bi o ovoj knjizi napisao negativan prikaz. Premda je malo vjerojatno, naročito u Sarajevu, ali i u Zagrebu, da bi takav prikaz u ozbiljnim novinama bio i objavljen.

GALERIJA Evo kako 26 godina mlađi suprug naše glumice izgleda na nogometnom terenu

Miroslav Krleža
1/15

Vrijeme je to kada započinje Matvejevićeva društvenopolitička putanja, pa će biti predsjednik hrvatskog PEN centra, pa će se doista angažirati za progonjene pisce, pa će stvarno drugu Titu predlagati povlačenje s dužnosti, pa će biti iskreni promotor i ledolomac pri objavljivanju nekih od ideološki najdelikatnijih djela domaće i europske kulture i književnosti, ali će pritom na neki neobičan način ostati na liniji SKJ, te nekog naivnog i naivističkog političkog jugoslavenstva, a zlobnici će reći i maskota režima jugoslavenskoga liberalnog i samoupravnog socijalizma. Kako je i zašto kolegi Vidanu poklonio drugo izdanje svojih "Razgovora s Miroslavom Krležom" nećemo saznati nikad. Osim što je to učinio skoro i tri godine po izlasku knjige. Pritom, Ivo Vidan se itekako bavio Krležinim djelima, pišući vrlo zanimljive komparativističke analize, pa bi se moglo reći da je Matvejević od njih dvojice bio bliži osobi najvećega i najmoćnijeg jugoslavenskog i hrvatskog književnog suvremenika, dok je Vidan bio bliži njegovu djelu.

Sve je pošlo u prah, osim knjige koju sam spasio. Nije koštala mnogo.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije