Jedan od nezaobilaznih elemenata američke televizije, prisutan od samih
početaka emitiranja nakon Drugog svjetskog rata (a u nekim slučajevima
i prije), mogao bi uskoro potpuno nestati. Riječ je o nekad popularnim
"daytime soaps", sapunskim operama namijenjenim emitiranju u dnevnim
(jutarnjim i popodnevnim terminima), koje su nakon tisuća i tisuća
epizoda u sve lošijem stanju, donose sve manje i manje prihode, te bi
uskoro mogle biti potpuno ukinute.
Dvadeset i prvo stoljeće donijelo je promjene u gledateljskim navikama
nakon kojih dugovječni "Young and the Restless", "Bold and the
Beautiful", "All My Children", "Days of Our Lives" i druge serije više
nemaju onu marketinšku snagu koju su desetljećima imale. Prva bi mogla
"pasti" najstarija serija "Guiding Light", koja je svoj život počela
kao radio-serijal davne 1937., da bi se na televiziju prebacila 1952.,
ali danas jedva ulazi u prvih deset takvih serija na ljestvici
gledanosti, i to obično na zadnjem, desetom mjestu.
Skuplje i atraktivnije "večernje sapunice" tj. "primetime soaps"
("Dallas", "Dinastija") odavno su svoje mjesto ustupile drugačijim
serijama, krimi-proceduralima ("CSI", "Njujorški plavci", "Zakon i
red") i vječno popularnim doktor-serijama ("Hitna služba", "Uvod u
anatomiju", "Reži me") od kojih su neke i same na "sapunjasti" način
pratile privatni život svojih likova, ali "dnevnjače" su se dugo
držale, da bi im na kraju glave polako počele dolaziti latinske
"telenovele" koje su im oduzele etno-publiku, sve veći broj žena koje
rade a nisu kućanice koje doma bulje u ekran dok obavljaju kućne
poslove, i najviše uspon "talk-show" televizije poput "Oprah" koja im
je oduzela većinu publike.
Novo vrijeme donijelo je prekid "generacijskih lanaca" koji su nekad
održavali broj gledatelja, i sve je manje žena koje prate seriju koju
je gledala njihova majka, prije nje njihova baka, pa i prabaka. Čak ni
iznimno popularne i višestruko nagrađivane nove serije poput "Santa
Barbare" nisu mogle izdržati više od desetak godina, a danas ni u onima
najstarijima stalni likovi (poput Nancy Hughes iz "As the World Turns",
koju Helen Wagner glumi već pune 53 godine) ne mogu više privući
dovoljno gledatelja – stari odumiru, a novih nema.
Problem je i u profilu gledatelja: po većini anketa, dnevne sapunice
danas najviše gledaju nezaposlene, siromašne sredovječne
Afroamerikanke, a teško je zamisliti grupu koja bi oglašivačima bila
manje atraktivna.
Vrhunac gledanosti dnevnih sapunica bio je epizoda "General Hospitala"
s vjenčanjem Lukea i Laure, koju je 1981. gledalo više od 30 milijuna
ljudi. Danas čak i najgledanija među sapunicama, "The Young and the
Restless", privlači svega pet milijuna po epizodi – i to s prosječnom
gledateljskom dobi od 60 godina.
Sa sve manje novca koji pritječe od marketinga, producenti serija
prisiljeni su na drastično rezanje troškova, i na nuđenje manjih plaća
ili otkaza najpoznatijim glumcima, od kojih su neki cijeli svoj radni
vijek proveli u jednoj seriji. A budući da većina od preostalih
gledatelja pogled na ekran još uvijek baca baš da bi vidjela svoje
omiljene likovfe koje su već dugo gledali – i koji su zbog "minulog
rada" glumaca najskuplji za zadržavanje u seriji – jasno je da je
"dnevnim sapunicama", koje su prve uvele "product placement", prve
prešle na elektronske kamere i magnetoskope, pa čak i prve počele
nuditi svoje epizode kao "podcastove" i "webizode" – budućnost nije
nimalo svjetla.
RECESIJA I TRAKAVICE