Država Slovenija ove je godine zemlja partner na Zagrebačkom velesajmu,
ali to nije smetalo slovenskom veleposlaniku Milanu Oroženu Adamiču da
u svečanu ozračju otvaranja sajma očita bukvicu hrvatskim domaćinima.
Cijenjeni je veleposlanik rekao kako slovenski investitori misle da je
Hrvatska neljubazna prema strancima. Zatim je kritizirao Hrvatsku
narodnu banku jer, eto, nije sklona ulasku slovenskih banaka koje su,
valja podsjetiti, brutalno opljačkale naše štediše. No, slovenski
nediplomatski ispad ostao je – kako vidimo – bez službenih reakcija,
valjda i zato što dolazi iz zemlje članice EU.
Međutim, malo je čudno da Hrvatsku kritizira država koja se služi svim
mogućim sredstvima kako bi zaštitila domaće proizvođače. Posebno je
revna kada je riječ o Hrvatskoj. Ponekad ide tako daleko pa zbog
isključivosti najveću štetu napravi – sebi. Najbolji je primjer
namjerno odugovlačenje gradnje autoceste od hrvatske granice do
Maribora koja bi, podsjetimo, najviše koristila lokalnom stanovništvu.
Ali ne, gradnja se odgađa unedogled samo zato što bi i hrvatski turizam
mogao izvući nekakvu korist. Vrhunac je cinizma, ostanimo pri
diplomatskom rječniku, što “dežela” traži da HNB dopusti ulazak
slovenskim bankama iako Ljubljanska uporno ne želi vratiti novac
hrvatskim štedišama. Riječ je o klasičnoj diskriminaciji jer
Ljubljanska je banka priznala svoje obveze prema Slovencima, ali ne i
prema “južnjacima”.
Ipak, za ovakvo stanje nije kriva samo slovenska politika, koja
ljubomorno štiti svoje interese, nego još više hrvatsko nagodbenjaštvo.
Toliko smo servilni da smo, primjerice, pristali da se zbog Schengena
sruše mostovi preko kojih su češće prelazili Hrvati, a pošteđeni su oni
kojima su se više služili Slovenci...
RIJEČ - DVIJE
