Iako se predstavlja kao premijer u klasičnom smislu te funkcije,
Milorad Dodik je na čelu izvršne vlasti tvorevine koja se
lažno naziva državom, a zapravo je nastala ratnim terorom i
protjerivanjem nesrpskog stanovništva.
Umjesto da bude ugašena, tzv. Republika Srpska je Daytonskim
sporazumom prihvaćena kao prijelazna činjenica, kako bi se u uvjetima
mira pokušalo osposobiti i ojačati državu BiH. No, dok god
na ovakav način postoji i djeluje tzv. Republika Srpska i dok su joj na
čelu političari koji će radikalizmom zakuhavati atmosferu, umjesto da
djelatno omoguće povratak onim protjeranim ljudima koji to žele,
Dodikova će državica biti kao tumorsko tkivo koje onemogućuje zdrav
život.
Sve to ne bi imalo nikakve veze s Hrvatskom kad na to područje ne bi
trebalo omogućiti povratak i Hrvatima koji su otamo protjerani. No, i
prevladavanje tog problema moglo bi se staviti među one posljedice rata
koje će se godinama rješavati, pa se ne treba baviti
previše lamentiranjem o tome. Međutim, Dodik je
prošle subote bio srdačno pozdravljen na skupu Srpskog
narodnog vijeća, gdje mu je oko 1700 nazočnih zapljeskalo jače nego
Stipi Mesiću, iako je hrvatski predsjednik istinski,
dugogodišnji i djelatni zagovornik povratka Srba izbjeglih
iz Hrvatske.
Ta je pažnja zasigurno laskala njegovoj taštini, pa je
nabildanog samopouzdanja otišao u Banju Luku i poručio
hrvatskom predsjedniku da mu je bolje da šuti jer je
Hrvatska provela najveće etničko čišćenje nakon Drugog
svjetskog rata. Mesić mu je uzvratio da je bezobrazan, Vlada da govori
kao Milošević, Sanader ironizirao da Dodik u nas neće biti
"persona non grata" jer svatko ima pravo na svoje mišljenje
pa i kad je duboko zabrazdio, Pupovac žali što je bačen u
sjenu važan i pozitivan skup koji je organizirao...
Pitanje je kako uopće uzvratiti nekome tko se predstavlja da je
državnik iako to nije, nekome tko u miru želi ostvariti ratne ciljeve,
održavajući, međunarodnim autoritetima unatoč, etnički čistu tvorevinu
koja ne priznaje vlastitu državu. Najbolje s smireno, distance suverene
i samopouzdane države koja zna što se događalo, bez strasti
koja bi Hrvatsku odvukla u Dodikovo blato. Ne prešutjeti,
ali ni potpaljivati, što je i učinjeno.
RIJEČ - DVIJE
Smirenošću protiv Dodikova blata
