Tog 15. lipnja 2010. godine bili smo u Maksimiru, Velimir Zajec i Zoran Mamić predstavili su novog igrača Dinama – iz Šibenika je stigao Arijan Ademi, “klinac” kojem je bilo tek 19 godina. Predstavljen je kao i brojni mladi igrači, s puno hvale, lijepih riječi koje su govorile da je pred njim lijepa sutrašnjica, da je on budućnost Dinama. Puno smo takvih priča čuli, ali iskreno, tko bi mogao pomisliti da će taj tadašnji mladac obilježiti više od desetljeća plavog kluba.
Oproštajka protiv Rijeke?
Nakon 13 godina Arijan Ademi odlazi iz Dinama, odlazi kao zaslužni kapetan kojem maksimirski klub sada baš zbog svih tih zasluga nije želio još jednom spustiti rampu i odlučio ga je za simboličnu odštetu pustiti u Kinu. I dobro je napravio Dinamo, jer Aki je to zaslužio, kad se već poželio s 31 godinom okušati u inozemstvu. Imao je on ponuda i ranije, prije samo mjesec-dva mogao je Tursku, mogao je u Stuttgart, ali Dinamo ga je trebao. Trebao ga je jer još nije bio siguran hoće li obraniti naslov prvaka, a bez Ademija to bi možda bilo teže, sigurno neizvjesnije.
Sad kad je jasno da je Dinamo na vrhu ljestvice bodovno postao teoretski nedodirljiv, više nije bilo smisla zadržavati kapetana. Još će koji dan Ademi biti ovdje, još bi mogao igrati na svom Šubićevcu, iz kojeg je otišao i na kojem je Dinamo prošle sezone osigurao još jedan naslov prvaka, mogao bi i do Istre na zaostalu utakmicu pa se onda u svom Maksimiru oprostiti od navijača Dinama na derbiju s Rijekom, protiv koje je za Dinamo i odigrao svoju prvu utakmicu.
Arijan Ademi s Dinamom je napravio sve, došao je u Dinamo kao najmlađi kapetan Šibenika, a sada iz Dinama odlazi kao legendarni kapetan plavih, kao veliki pobjednik koji iza sebe ima 11 naslova prvaka (dobit će zasluženu medalju i za ovaj 12.), četiri osvojena kupa, ogroman broj utakmica. No više od svih trofeja Ademija je obilježilo ono što je najvažnije – srce. Uvijek je vukao, kad bi ga treneri i poželjeli odmoriti, ulaskom s klube podignuo bi momčad, sve oko sebe natjerao da budu bolji. On je jedan od najboljih igrača bio u sezonama kad su plavi s Bjelicom počeli rušiti europska prokletstva i nastavili i dalje, on je jedan od najzaslužnijih što je Dinamo danas respektabilan europski klub koji ruši i europske velikane.
On je igrač s karakterom, da nije takav, ne bi se vratio nakon dvije godine nepravedne suspenzije zbog dopinga. Dinamo je tada stao iza svog kapetana, plaćao ga i čekao. I ne sjećamo se Akijevih suza kad je dobio kaznu, ali sjećamo se onog dana kada su mu smanjili kaznu s četiri na dvije godine i kada se vraćao na teren, kada su ga na Hitrec-Kacianu dočekali navijači. I sve je to nastavio vraćati Dinamu do ovih dana, kada već razmišlja što će ponijeti sa sobom u Kinu.
Nasljednici Bulat i Ljubičić
Dinamo ostaje bez velikog igrača, bez pravog vođe na travnjaku, bez karaktera koji treba momčadi. Da nije bilo te spomenute kazne, Dinamo možda ne bi prekinuo svoju seriju osvajanja naslova prvaka jer, kada ga je Rijeka osvojila, Ademija nije bilo.Dinamo je sada na raznim prekretnicama. Dok se vode borbe oko toga tko će voditi klub, kojim će smjerom dalje ovaj dosad čudesno uspješni Dinamo, u svlačionici moraju pronaći novog vođu. Moraju pronaći i igrača koji će moći zamijeniti Ademija.
Nekoć “šestica”, kod Bjelice je bio u poziciji “osmice”, bio je motor i igrač iznenađenja za suparničke obrane. Sad će trener Čačić tražiti nasljednika, a ima dvojicu u svojoj svlačionici koji bi mogli dobro pokriti tu poziciju. Marko Bulat je, kao i Ademi, bio mladi kapetan Šibenika, a tu je i Robert Ljubičić, koji je doveden kao vezni, a sada je bek. Čačić do ljeta ima vremena naći najbolje rješenje, a mi u ime navijača Dinama možemo samo reći – velika hvala Akiju za sve što je napravio i poželjeti mu sreću.
Nismo vidjeli Ademijeve suze kad je suspendiran, ali pustio ih je kad se vraćao i ponovno počeo trenirati s Dinamom
Takav karakter bit će teško pronaći, da nije takav, ne bi se nakon dvije godine izvan terena vratio još bolji
