Ana Konjuh nanizala je na jakom turniru u Miamiju (WTA 1000) tri pobjede, od kojih dvije nad igračicama iz Top 20 (Keys i Swiatek) i napokon podsjetila na svoje najbolje dane. Problemi s laktom i čak četiri operacije uzeli su joj gotovo tri godine karijere, ali 23-godišnja Dubrovčanka sada se vraća još jača, iskusnija, psihološki stabilnija, kako sama kaže, “sa sređenijom glavom”.
Kako je u Miamiju odbacila svoj zaštićeni renking (255. mjesto), jer je u poretku uživo već 241. na WTA listi (+97), tako je, čini se, odbacila i svoje strahove da s laktom opet nešto neće biti u redu.
Prije sam igrala na instinkt
Ona ga pomalo štedi, igra racionalnije, ali i maksimalno i borbeno... Nakon pobjede nad lanjskom osvajačicom Roland Garrosa Poljakinjom Igom Swiatek (6:4, 2:6, 6:2) zadovoljno kaže:
– Znala sam da me čeka težak meč i zato sam odlučila biti maksimalno agresivna i ne poklanjati joj poene. Mogu biti ponosna na svoj borbeni duh. U drugom setu malo sam zeznula stvar, ali i ona je značajno pojačala igru. No željela sam ostati u meču maksimalno fokusirana i u ključnim poenima odigrati svoje najbolje udarce. I uspjela sam u tome.
Ana je s 18 godina igrala četvrtfinale US Opena, bila je i 20. tenisačica svijeta (u srpnju 2017.), te rezultate još mora stizati, ali dobar je osjećaj kad znate da ste, napokon, na pravom putu. I da ponovno možete kovati velike planove.
– Prije sam više igrala instinktivno, a sada puno više razmišljam u igri, planiram. Svaki mi je meč važan, svaki poen. I trener Antonio Veić upozorava me da ne smijem prosipati udarce, iako su pogreške i promašaji sastavni dio ove igre. No trudim se svesti ih na najmanju moguću mjeru – objašnjava Ana dodajući:
– Nakon što sam prošla sve ono što sam prošla, igranje mi pričinjava još veće zadovoljstvo. A pobjede me još više vesele. Ne želim prestati, ne želim odustati. Moj lakat nikad neće biti normalan, ali pomirila sam se s tim.
Osim treneru Veiću, Ana posebnu zahvalnost iskazuje splitskoj fizioterapeutkinji Meri Tranfić s kojom je u jednom razdoblju gotovo svakodnevno surađivala.
– S godinama smo se jako zbližile. Počela sam surađivati s njom kad sam imala probleme s leđima prije pet-šest godina, kada je s laktom još bilo sve u redu. Ono, baš smo se našle. Ona tako dobro poznaje moje tijelo da zna kad nešto nije u redu i da joj ja ništa ne kažem. Bila je uz mene na svakoj od mojih operacija i podržavala me ne samo kao fizioterapeutkinja nego i kao prijateljica.
Bol se nije vratila
Baš zbog toga što je u jednom trenutku bila 20. tenisačica svijeta, kao i zbog osvojenih Grand Slam turnira u juniorskoj konkurenciji, Anu u teniskom svijetu doživljavaju kao važnu predstavnicu “generacije iz 1997” u kojoj su još i Belinda Benčič, Naomi Osaka, Jelena Ostapenko i Darija Kasatkina. Sve su one otišle naprijed, ali niti Ana se ne predaje, utrka će uostalom biti maratonska. U konkurenciji igračica do 24 godine Konjuh je sada 70., a sve navedene su ispred nje: Osaka je prva, Benčič šesta, Kasatkina 13., Ostapenko 14. na svijetu.
– Da, mi smo zajedno rasle na juniorskim turnirima. Bile smo suparnice na terenu, ali i prijateljice izvan terena, posebno s Kasatkinom i Benčič. A često me se sjeti i Carol Zhao, s kojom sam u parovima osvojila juniorski Australian Open 2013. i koja je također imala probleme s laktom.
Na Anu je poseban dojam ostavio dokumentarac Andyja Murraya “Resurfacing” u kojem bivši broj jedan vodi gledatelje kroz više operacija svojih kukova.
– Taj me dokumentarac rasplakao. U nekim sam trenucima i ja proživljavala isto što i on. I ja želim završiti karijeru onda kad ja to budem htjela, a ne zato što moram. Najvažnije je da se bol nije vratila – zaključila je Ana koja se ne želi žuriti.
– Cilj mi je da ovu godinu završim u Top 100 – skromno je kazala.
