Barcelonin centar Ante Tomić (26) u najboljoj je sezoni karijere što je potkrijepio i izborom u najbolju petorku Eurolige. Anti nimalo nije stalo do promocije, ne čita što se o njemu piše, ne odgovara na telefonske pozive novinara, ali će, kada ga sretnete, biti iznimno ljubazan i susretljiv.
Ne igram za šesto mjesto
Visoki Dubrovčanin (217 cm) jedan je od onih koji nisu upitni za nastup na Eurobasketu u Sloveniji.
– Ja sam prošlo ljeto morao izostati jer sam imao problema s disanjem i to sam tada kazao i izborniku. Planinić pak ove godine ima neke privatne razloge u koje nitko ne treba sumnjati. Nasreću, imam osjećaj da bi svi ostali mogli doći.
Na Eurobasketu nam treba 6. mjesto da bi se plasirali na sljedeće svjetsko prvenstvo.
– Ja ne idem na natjecanja da budem šesti. Mi se moramo skupiti pa ići na vrh, pa što nam Bog da.
Koliki je potencijal te vrste bez Zorana Planinića?
– I dalje velik. Nedavno smo se u Barceloninoj svlačionici dotakli te teme i, kada sam Jasikevičiusu nabrojio tko bi sve trebao igrati za Hrvatsku, samo je kazao: "To je jako, jako puno talenta". No, bitan je kolektivni duh, prihvaćanje nove uloge.
Nemamo saznanja da je u reprezentaciji proteklih godina bilo igračkih sukoba?
– Ne, nema među nama nikakvih "fajtova", odnosi su izvanredni, no uvijek nam nešto malo nedostaje. Svima nam mora biti jasno da ne možemo imati iste uloge kao i u klubu nego da se moramo prilagoditi.
Prešavši iz Reala u Barcelonu, Ante se sjajno igrački prilagodio i nametnuo. Kakva je pak razlika između života u Madridu i Barceloni?
– U Barceloni se nekako bolje osjećam, možda i zbog klime koja je sličnija našoj u Dalmaciji. Osim toga, u Madridu sam živio 20 kilometara od središta grada, a u Barceloni sam baš htio živjeti u centru jer sam htio grad upoznati izbliza. Drukčiji su i ljudi u ta dva grada. Za Katalonce kažu da su najškrtiji ljudi na svijetu što ja nisam osjetio. Ima u njima neke ljudske topline koja meni kao strancu puno znači.
Katarina mi puno znači
Puno mu znači i Katarina, visoka i vitka Zagrepčanka s kojom je u vezi dvije godine.
– Katarina radi u Budimpešti, no kako može svoj posao obavljati i da nije u uredu, onda je ona vrlo često kod mene. U mjesec dana nekad je tjedan dana kod mene, ali nekad i 20 dana. Puno se bolje osjećaš kada je netko stalno s tobom nego sam. Osim toga, za profesionalne sportaše važno je imati stabilnu vezu.
Otkako je s Katarinom kaže da nema potrebe za momačkim izlascima koji se uvijek mogu oteti kontroli.
– Puno sam mirniji, zadovoljniji kada je me netko čeka u stanu nakon naporna treninga ili utakmice.
Zadirkivali smo ga da mu je sa 217 cm vjerojatno bilo lakše naći curu nego prigodnu garderobu.
– Čak i sada imam problema s odjećom jer su Španjolci u prosjeku nizak narod pa se snalazim putem interneta ili naručim kod krojača.
Na potrošnju ne mora paziti jer su primanja redovita.
– Real i Barcelona možda su i dva najsigurnija kluba u Europi kada su u pitanju isplate. To su nogometni klubovi sa svojim košarkaškim sekcijama pa se, s obzirom na to koliko plaćaju nogometaše, u blagajni za nas košarkaše uvijek nešto nađe. Doduše, ovdje plaću redovito primaš, ali si zato prepušten sam sebi. Nema klupskih stanova, automobila, sve moraš sam organizirati.
U Realu su mu predbacivali da je odveć mekan, da ne "ubija" pod košem, da ne dominira u skoku... Kako mu je bilo slušati te kritike, pitao ga je novinar magazina Gigantes del Basket?
– Poštujem svačije mišljenje, no ja sam visok, ali imam oko 115 kg i teško mogu imati više jer moje tijelo odbija kilažu. Najviše što sam imao je 118 kg i osjećao sam se dobro, no moja igra nije temeljena na snazi – ističe najbolji Barcelonin igrač.
