Nakon godinu dana rada u prodaji je velika biografija Velimira Zajeca, nekadašnjeg igrača, trenera i direktora Dinama, ali i Panathinaikosa. O legendi dvaju klubova, zagrebačkog i atenskog, autor knjige Sanjin Španović razgovarao je s 96 sugovornika iz svih faza Zajecove karijere te koristio više od sto arhivskih članaka. Evo četvrtog od pet zanimljivih ulomaka koje donosimo iz knjige.
Dodo, Sivonjić, Slepi...
Na Islandu je tog svibnja 2010. godine erumpirao vulkan i paralizirao zrakoplovni promet u cijeloj Europi. Zbog toga će iz Londona za Zagreb zadnjeg vikenda tog mjeseca Velimir Zajec krenuti – automobilom. Došao je kući nakon više od 24 sata vožnje u ponedjeljak navečer. U utorak ujutro predstavljen je kao novi trener Dinama. Drugi je put sjeo na trenersku klupu svog najdražeg kluba.
Jedini kapitalac u momčadi tada je bio Mario Mandžukić, koji je trebao dovesti Ligu prvaka u Dinamo i oko kojeg se trebala graditi momčad.
Dinamo tada ipak nakon te pobjede u Zagrebu prodaje Mandžukića, iako je dogovor kluba i Zajeca kao trenera bio drukčiji.
– Rekli smo da ga se neće prodati, da će ostati, ali onda je došla velika ponuda kluba i kaj ti tu možeš napraviti... ništa. Nemaš nikakvog utjecaja – govori Zajec i nastavlja:
– Imali smo navijače iza sebe, išlo se opet na tekme, povukao je i mene taj dobar odnos s navijačima i mislio sam da ćemo napraviti dobru atmosferu. Međutim, kaj se tu dešava, nakon što sam ja već pristao doći u Dinamo, ja postajem svjestan tek nakon par treninga da je to sve tanko u momčadi. Imao sam onog Sivonjića, Dodu, Slepičku i ostale "akvizicije".
Umjesto prodanog Marija Mandžukića Velimir Zajec u Dinamo uspijeva, kao zamjenu iz Panathinaikosa, dovesti Antu Rukavinu.
– On je bio dobar igrač, ali nije bio Mandžukić, koji nam je najviše falio, igrao klasičnog centarfora, ali i krilnog napadača. Mogao sam ga staviti bilo gdje. Kada je otišao, ja sam u razgovoru s Yiorgosom Vardinoyannisom, koji je još bio vlasnik kluba, dogovorio da Rukavina dođe na posudbu kod nas, s opcijom otkupa ugovora. Na kraju ga se odmah otkupilo jer su tako dogovorili klub i menadžeri – kaže Zajec.
Osim Rukavine, Zajec će, kao jedan od prvih poteza, potpisati i dolazak još jednog Šibenčanina – Arijana Ademija.
– Već tada pokazivao je da će biti jako dobar igrač, fajter i lider – kaže Zajec.
Riječ je o Arijanu Ademiju, koji će idućih sezona naslijediti Zekinu peticu na dresu, potom i kapetansku vrpcu oko ruke, ali i brojne rekorde. Ali, što je rijetko, i poštovanje Bad Blue Boysa, koji će njegovo ime skandirati nakon desetak godina pauze isticanja jednog igrača iz aktualne momčadi Dinama.
– Kod Zajeca se odmah na govoru prepoznalo da je lider. Kad bi ušao u svlačionicu, odmah se na njemu se vidjelo koliko ima samopouzdanja i znanja – prisjeća se Arijan Ademi:
– Bio je baš pravi trener, znao je što želi. Sjećam se i dan-danas da je uvijek ponavljao da moramo imati loptu u posjedu. Na treningu smo vrlo često igrali na skraćenom igralištu, stalno s loptom i uz puno trke. Meni su to bile prve pripreme s Dinamom i, iskreno, jedva sam ih izdržao. Nisam imao takav režim treninga u Šibeniku, došao sam među puno bolje igrače, a i trener je bio dosta zahtjevan (smijeh).
Ademi kaže da je, kad je dolazio u Dinamo, znao tko je bio igrač Velimir Zajec i da, kada su se prvi put sreli, odmah vidio o kakvom se nogometnom znalcu radi. Poslije Zajeca, susret će se s mnogim trenerskim znalcima na klupi Dinama, Halilhodžićem, Bjelicom i drugima, ali od svih tih trenera nitko nije bio bolji s loptom na treninzima.
– To je sigurno tako. Baš sam bio oduševljen nakon prvog treninga na kojem se, nogometnim žargonom rečeno, skinuo i odlučio igrati s nama. Pamtim da je to bilo nešto nevjerojatno. Ostao sam u čudu. Poslije sam svakome govorio da nisam mogao vjerovati da čovjek u tim godinama, s ponešto kila viška, tako igra. Vidjelo se da je bio klasa, majstor. Nešto što, dok ne vidiš, ne vjeruješ da je moguće. Te njegove izlaske iz svog dijela terena do drugog, gledao sam to na treningu, promatrao kako to radi, ali to je bilo baš teško ponoviti – dodaje Ademi.
Nesretni Sheriff
Kazat će da je tada bio klinac i da je kao takav od Zajeca puno toga naučio, da mu je usadio ljubav prema nogometu i naučio ga da uživa u njemu te da, što mu je najbitnije, bude pobjednik.
– Meni je danas uistinu drago što me se stavlja u kontekst usporedbe s njim jer bio je velik igrač. Žao mi je što smo onako nesretno ispali od Sheriffa i što je morao otići. Bila je dobra atmosfera u momčadi, ali, eto, ta je utakmica nesretno ispala tako i ispali smo na penale – kazat će Ademi, koji je u toj utakmici debitirao u europskim natjecanjima.
Knjigu "Zeko – biografija Velimira Zajeca" možete kupiti u Bad Blue Boys Fan Shopu u Ilici 37 ili na web-stranici www.zajec5.com po cijeni od 294 kn (tvrde korice) ili 252 kune (meke korice).
>> Ognjen Vukojević: Slava Ukrajini
O zeko kakav igrač, bilo ih je puno kaj sam ih gledal, cico, mlinka, kasnije dudu, modrić, ali zeko je bil čudo. Možda se ne bi desila 82 da njega nije bilo, bil je vođa. U bg protiv partizana uu jednom trenutku zeko prolazi kroz njih 3 do 4 sa kakvim stilom, a pola stadiona se diže i plješće, a bome i mi koji smo do tada se skrivali. Čudo