Sada su se javili zaposlenici kluba, njih 40-tak, koji traže da im isplate barem dvije od četiri plaće koliko im klub duguje.
Članovi radne zajednice potpisali su peticiju kojom poručuju predsjedniku Jelušiću i članovima Upravnog odbora da odu iz kluba ne mogu li pribaviti novac.
Jelušić i drugovi često znaju reći da su tu volonterski da bi klubu pomogli. Radna zajednica im poručuje da će najviše dobroga napraviti odstupe li s funkcija.
Da ne bude zabune, osim portira, ekonoma, čistačica, voditelja dvorane, fizioterapeuta, tajnica, knjigovotkinja i pravnika, u radnu zajednicu spadaju i direktori kluba Andro Knego i Mihovil Nakić.
I dalje žrtva političara
Cibonini igrači dobili su samo jednu plaću, a tako bi moglo ostati i do kraja sezone. Trenutačno je na klupski račun sa svojom zadužnicom zajahao Prkačin, a na naplatu će i dugovi prema drugim igračima, pa će se ovi aktualni načekati.
Za budućnost kluba zabrinjavajuće zvuči podatak da je trenutačni klupski dug oko 64 milijuna kuna, pri čemu Cibona ima samo četiri milijuna nenaplaćenih potraživanja od sponzora i najmoprimaca poslovnih prostora. Stoga se našem jedinom euroligašu smiješi stečaj, a možda i potpuna propast. Cibona je i dalje žrtva političkih obračuna gradonačelnika Bandića sa svojim zamjenikom Ivom Jelušićem kojega optužuju da je lani neoprezno podignuo kredit od 20 milijuna kuna.
Krizna je bila i 1973.
Čovjek s najdužim radnim stažem u klubu (od 1971.), ekonom Vlado Leko, pamti sve klupske krize, a posebno onu iz 1973.
– Tada 10 mjeseci nismo primili plaću i klub je bio pred raspadom. Srećom, tada su neke jake gradske tvrtke osnovale Cibonu, no sada ne vidim takvo rješenje. Najbolje bi bilo da iz kluba ode vodstvo, koje u tri i pol godine nije donijelo ni kune. Ono vodi klub u sve veću dubiozu, a možda ima ljudi koji bi bili uspješniji. Strah me da propadanje kluba netko namjerno potiče kako bi se za malo novca domogao Cibonine imovine – kaže Vlado Leko.
Spas je za Cibonu, baš kao i za ostale klubove, privatni kapital koji bi funkcioniranje preustrojio tako da klub počne stvarati igrače i potom živjeti od njihove prodaje. U tržišnim uvjetima, kada je razlika u košarkaškoj Europi između bogatih i siromašnih sve veća, to je jedini put. Pitanje je, dakako, tko može i želi sanirati Split, Zadar i Cibonu. Prije svih, na potezu su gradovi, pri čemu Cibona više ne smije biti Bandićev talac. Možda tu situaciju iskoriste Zagreb i Cedevita koji manje obrću i pozitivno posluju. Možda oni isplivaju na vrh dok Titanic tone.
nebojte se ljudi pa ovaj lik(jelušić)ne bi uspio ni barcelonu sjebati za 3god.a kamoli CIBONU.mi smo bar naučili na političke borbe ali ovaj???on i jozo radoš bi na izborima osvojili zajedno sigurno DVA glasa a vodili bi 4mil građana lijepe naše.