U šarenoj trenirci "Star Wars" dočekao nas je nasmiješeni Ivo Karlović (33) na vječnom mjestu za "rendez-vous" sa sportašima – kafiću Point u Domu sportova. Diva sa Šalate, osim visine, karakterizira i to što šale vadi iz rukava, a gotovo svaka rečenica završava praskom u smijeh.
Baby ili Fake Federer
– Jedini sam igrao sve Zagreb Indoorse, ali to nije dobra vijest jer znači da sam prilično ostario. Najveću priliku imao sam lani, protiv Mihaela Južnija, ali nije mi se poklopilo.
Kakva je utjeha što vas je izbacio onaj koji je na kraju osvojio turnir, a Južnij ove godine brani naslov?
– Drago vam je da vas nije izbacio neki papak, ali vam je i te kako žao jer znate da biste, da ste pobijedili, vjerojatno vi bili taj koji je osvojio naslov.
Igrate u utorak najzanimljiviji meč dana, protiv Grigora Dimitrova, mladog Bugarina s nadimkom "Baby Federer". Nosi li ga s pravom?
– Prije bi bio Fake Federer (Federerova kopija, nap. a.). Uspio je sjajno skinuti njegove udarce, ali rezultatski je još daleko. Ako mu ide, igra odlično, no ima dana kada zna i te kako kiksati. Čvrsto sam uvjeren da je taj dan upravo utorak.
Dimitrov je poznat po tome da "trči za suknjama", spominju se Serena Williams, Marija Šarapova...
– Ima raznih pričica. Došle su i do mene. Koliko pratim, danas je zaista u vezi sa Šarapovom.
Što očekujete od ovog Indoorsa?
– Godina mi nije počela najbolje: cilj mi je dobiti ovaj meč, što bi mi dalo dosta samopouzdanja i onda bi mi se, nadam se, otvorilo.
Jeste li riješili zdravstvene probleme?
– Lani mi je nakon Davisova kupa protiv Argentine stradalo rame, iza Roland Garrosa leđa pa mi je u Umagu popustio zglob. Jednostavno, malo sam igrao. Nisam uspio naći pravu formu. I to, nažalost, još traje... Ove sam zime puno radio, ali teško mi je bilo kod kuće uz malu bebu Jadu Valentinu pronaći pravi mir da bih pripreme odradio zaista maksimalno.
Baza vam je na Floridi, a poznato je da ste veliki fan NBA košarkaša Miami Heata. Što vas vuče?
– Sjedim na utakmicama iza njihove klupe! Da ne igram tenis, bio bih vrlo vjerojatno košarkaš. Kad mi je bilo dvanaest godina, uvijek su me "vabili" košarkaški treneri. Trajala je ta priča i do 19. godine. Uvijek sam im govorio "Ne, igrat ću tenis..." Odrastao sam gledajući kako su počinjali Ivanišević i Becker, zaljubio sam se u taj sport. Tko zna, da sam otišao igrati košarku, možda bih danas igrao u NBA-u.
Loptica u tijelo
Visoki ste 208 centimetara, najviši ste na Touru, a držite i rekord najbržeg servisa od 251 km/h. Jeste li se u automobilu, gdje je to dopušteno, vozili brzinom vaše loptice?
– Nisam jer ne stanem ni u jedan sportski auto. A veliki ne mogu ni blizu toliko povući.
Što bi se dogodilo da nas vaš servis pogodi u tijelo?
– Ovisi gdje. Vjerojatno ništa, jer loptica nakon odskoka gubi brzinu pa bi sve bilo u redu.
Koliko još možete igrati, godine su tu?
– Mislim da još nisam postigao sve što sam mogao. Mogu ja još dugo.
Ivo, legendo, kapa do poda jer nisi odmaglio u Monte Carlo poput ovih lažnih domoljuba Ivaniševića, Ljubičića, Ančića i Čilića. Ovojio si turnire na svim podlogama, imaš Davisov i Svjetski momčadski kup, Federera si skinuo s prvoga mjesta, protiv Đokovićaa vodiš sa 2:1, a da i ne pišem o asovima. Jedini si tenisač koji je više od 20 puta ubacio 35 i više asova, a 2007. godine postigao si ih 1318 ili 20.6 po susretu, što je apsolutni svjetski rekord.