Vukovar je moj rodni grad, no u njemu sam zbog rata i progonstva proveo samo nekoliko godina i išao u školu. Gdje god igram u svijetu i gdje god živim, uvijek ponosno kažem da sam Vukovarac i to se nikada neće promijeniti, rekao je Damir Bičanić (30).
- U Vukovaru mi i danas žive roditelji i baka, a u gradu imam i prijatelja s kojima sam išao u školu. Vrlo rado dolazim u grad kad god mi to treninzi, utakmice i obveze dopuštaju. Nadam se da ću ove godine za Božić biti u svom Vukovaru iako će to i ovaj put, kao i uvijek, biti kratak posjet tijekom kojeg ne stignem sve što bih želio.
- Ne znam što bih rekao o današnjem Vukovaru i koliko sam zadovoljan jer ne živim u gradu. Ipak, upoznat sam sa svime što se događa jer mi roditelji kažu. Situacija u gradu nije bajna, kao uostalom ni u drugim dijelovima Hrvatske, ali se nadam da će biti bolje. Već se sad vide neki pomaci nabolje, kao i da grad ima veliku perspektivu.
- Nužno je pokrenuti gospodarstvo, dovesti neke inozemne investitore s kapitalom koji bi otvorili svoje pogone u gradu i zaposlili ljude. Tu je kompleks Borova koji se može privesti svrsi, Vupik, Luka, Dunav, a činjenica je i da je Vukovar pogranični grad. Trebala bi i država otvoriti granice stranim ulagačima i smanjiti birokraciju jer drugačije neće ići.
- I o suživotu doznam iz razgovora s roditeljima, koji mi kažu da ga ima. Ljudi zajedno rade, druže se... Ima li problema? Vjerojatno ima, ali ima ih i u bilo kojem drugom gradu.
>> Biciklistička Karavana prijateljstva stigla iz Mostara u Vukovar
