Tri su mjeseca prošla od moje operacije prednjih križnih ligamenata i
meniska i trenutačno sam na oporavku u Selcu, kod liječnice dr. Vlaste
Brozičević. No, sve to vrijeme pratio sam što se događa s
reprezentacijom, gledao sam sve tri prijateljske utakmice, dvije s
Rusijom i jednu sa Slovenijom. Vidio sam neka nova imena i to je
dobro.
Utakmica protiv Slovenije nije mi otkrila ništa novoga. Možda je jedino
iznenađenje bila velika Hrvatinova minutaža u odnosu na Šprema. Drago mi
je da nam je lijeva strana odlično funkcionirala. Blaženko i Tonči su
bili vrlo opasni. Jedino je negativno što smo primili previše pogodaka
iz tzv. brzog centra. No, poznavajući Červara, siguran sam da su dečki
bili umorni jer su naporno trenirali, a Slovenci su došli puno svježiji.
Što reći o našim suparnicima u skupini? Kuvajt i Kuba su mi potpuno
nepoznati, a vjerujem i mojim suigračima. No, s tim reprezentacijama ne
treba previše razbijati glavu. Utakmica otvaranja s Južnom Korejom neće
biti lagana. Igraju Korejci 3-3 obranu koja nam je uvijek stvarala
teškoće.
Španjolsku nekako najbolje poznajem. Njezino najjače pojačanje je
trener Valero Rivera. Za one koji ne znaju, to je stručnjak koji je s
Barcelonom žario i palio Europom. Nažalost, zagrebaši su to najbolje
osjetili izgubivši dvaput u finalu Lige prvaka.
Rivera je dosta pomladio momčad pripremajući generaciju za Olimpijske
igre u Londonu 2012. godine. Veliki nedostatak Španjolaca je ozljeda
Cristiana Malmagra, najboljeg španjolskog igrača protekle sezone.
Zanimljivo je da umjesto njega Rivera nije pozvao novog igrača vanjske
linije, već je pozvao trećeg vratara. Žali Rivera što Šterbik nema
pravo nastupa za Španjolsku, pa je morao pozvati Barrufeta koji se već
oprostio od reprezentacije.
Inače, bilo je u Španjolskoj mnogo polemika o Riverinu izboru. Najviše
bijesa dolazilo je iz Leona jer nije pozvao niti jednog igrača Ademara.
Za nas će utakmica sa Španjolskom biti i prilika za malu osvetu za onaj
poraz u Pekingu u susretu za broncu.
Švedska također dolazi u pomlađenom sastavu. Nema više Svenssona i
Lovgrena, a Ahlm je otkazao nastup. No, i dalje je to odlična
reprezentacija i kandidat za polufinale. Posljednji put su Šveđani na
postolju velikog natjecanja bili 2002. godine kada su na domaćem
parketu osvojili europsko zlato. Hrvatska je tada bila posljednja.
Prenesemo li u drugi krug četiri boda, šanse za polufinale su nam jako
velike, bez obzira na to što u drugom krugu neće biti lakih suparnika.
Čekat će nas ondje Francuska, Mađarska, te Rumunjska ili Slovačka.
U Split dolazim 15. siječnja i bit ću s dečkima u hotelu, te odlaziti
na terapiju pod vodstvom Danijela Jurišića, a kad dođem u Zagreb činit
ću to pod paskom Miljenka Raka. O povratku na parket još ne razmišljam.
Zadovoljan sam što mi je svaki dan sve bolje. Ljudi iz Portlanda
zadovoljni su mojim oporavkom i tretmanom kakav imam u Hrvatskoj.
Vjeruju našim stručnjacima i to mi se sviđa.
IZ BOLESNIČKOGA KUTA