Donna Vekić vodila je u finalu WTA turnira u St. Peterburgu protiv Kiki Bertens 5:2 u prvom setu, imala je dva breaka viška, a ipak je izgubila i set i meč.
Čim su kola krenula nizbrdo, kad je ostala s breakom manje, 22-godišnja Osječanka postala je nervozna, bacala je reket, komentirala (riječima ili mimikom) gotovo svaki poen...
Uglavnom, podsjećala je na Gorana Ivaniševića iz najgorih (netko će reći: i najboljih) dana. Na kraju je u sedmom finalu ostala bez trećeg naslova: ima samo trofeje iz Kuala Lumpura 2014. i Nottinghama 2017. godine.
Može li takvo držanje, koje slikovito opisujemo “tankim živcima”, uopće biti svrsishodno u sportu, pitali smo našeg poznatog mentalnog trenera Igora Čerenšeka (35) koji je i sam bio vrhunski sportaš: kao plivač ostvario je svoj san nastupom na OI u Ateni 2004., ali bio je dio našeg tima i na OI u Riju 2016. godine, ovaj put u ulozi psihologa.
Teško kopirati McEnroea
– Iako postoje individualne razlike po pitanju što kome odgovara, generalno gledano, sportašu ne bih savjetovao “ventiliranje”, nego bih mu pokušao pomoći da pronađe način za kvalitetno upravljanje emocijama. Opcija za to ima puno, izdvojio bih rutine i rituale, različite oblike disanja ili pozitivni samogovor. Moderna psihologija kaže da ciljevi u koje vjerujemo imaju veću vjerojatnost ostvarivanja. Ne radi se o magiji, već o tome da svjesno ili nesvjesno dodatno radimo na onome u što vjerujemo te, samim time, povećavamo vjerojatnost ostvarenja.
– Ista pravila vrijede i za negativne misli. Ako vjerujemo da nećemo uspjeti u ostvarenju svoga cilja, primjerice podići veću težinu u teretani, velika je vjerojatnost da će tako biti i u stvarnosti. Manje ćemo se truditi i lakše ćemo odustati – kaže Čerenšek koji je godinama razvijao koncept mentalnog treninga te okupio tim ljudi koji će koncept provoditi u radu sa sportašima, ali i običnim ljudima.
Koliko sportaši “tankih živaca” takvim ponašanjem ugrožavaju svoj rezultat?
– Neki sportaši često “emotivno reagiraju” na sportskom terenu, a ipak ostvaruju sjajne rezultate. Ne bih rekao da je to zbog reakcija, nego unatoč njima. No ne bih se usudio zaključiti da ljudi pobjeđuju ili gube samo zbog emotivne kontrole. Nema pravila, ima različitih profila sportaša, i sam sam radio s mnogima, no sigurno je da, ako svatko od njih želi najbolje za sebe, onda i mentalna priprema mora biti stopostotno individualizirana. Također i pristup mentalnoga trenera, kao i njegov odnos sa sportašem.
Može li takvo ponašanje biti i proračunato, tu se u svijetu tenisa za primjer uzima John McEnroe koji je, kažu, izvodio šou onda kada je to njemu odgovaralo?
– Istina je da su neki sportaši kao McEnroe (170 tjedana na prvom mjestu ATP liste, sedam Grand Slam naslova pojedinačno, još devet u parovima – op. a.) povremeno koristili razne taktike da bi osigurali prednost pred suparnikom, ali to je uobičajeno u svim sportovima. I sam sam znao odgađati start utrke u plivanju, to je bio dio moje “igre” i sastavni je dio profesionalnog sporta. I dobro je dok to funkcionira, a da nam ne škodi ili odvlači pažnju.
Možete li u tom smislu evidentirati nekoliko prototipova: McEnroe, Ivanišević, Sampras, Federer... Ili Ćorić, s kojim ste radili?
Puno radi s mladima
– Nekad sam više radio s tenisačima, kad sam imao vremena putovati, i to su mi zbilja dragi dani. Lijepa iskustva i divni ljudi. Osim s Bornom, radio sam i s Nikolom Mektićem, Janom Fett, Damirom Džumhurom, Dinom Marcanom i još nekima. No, kad gledamo vrhunske sportaše, svatko od njih je prototip za sebe, ili priča za sebe, tako da ne bih savjetovao nikome da ih kopira, oni su spoj izvanredne kvalitete i dugogodišnjeg rada, a ono što vidimo i što nam se sviđa ili ne, može biti njihova mana, ali i vrlina. Opasno je zaključivati promatranjem! – upozorava Čerenšek koji je posljednjih godina vrlo cijenjen i vrlo tražen među sportašima, posebno mladima.
Zajedno s kolegicom Anom Kotzmuth radi s nekim mladim nogometašima (Majer, Capan, Đurasek, Bistrović, Pušić, Simić...), odbojkašem Raičem, rukometašima Kalebom i Stepančićem, paraolimpijcima Anđelom Mužinić i Kristijanom Vincetićem.
Također češće putuje u SAD gdje drži predavanja na sveučilištima, lani u Minnesoti, ove godine u Purdueu (Indiana), a i njegov priručnik za trenere, izdan 2017. u Zagrebu, preveden je na engleski i – uz online edukaciju – postao hit na američkom sportskom tržištu.
– Uskoro nam izlazi i priručnik za roditelje, koji smo kolegica Ana i ja zajedno napisali i koji će biti prvi takav na našem tržištu – ne miruje Čerenšek, koji je svoje obrazovanje stekao na fakultetima u SAD-u i u Zagrebu.
>> Pogledajte kako je Thompson iz ringa pjevao za Hrgovića!
