Splićani mora da su sišli s uma kad prizivaju povratak hrvatske nogometne reprezentacije na Poljud.
Kada će shvatiti da nisu ničime zakinuti, nego blagoslovljeni što ne moraju gledati ovu agoniju, sumrak reprezentacije čiji je teren u Maksimiru nekada bio neosvojiva tvrđava, a danas je najpoželjnija europska destinacija. Osladili se Rusi, Englezi, Ukrajinci, Grci, sve u eri najneuspješnijega izbornika u Hrvata.
Na žalost, s Bilićem nam je opet krenulo kao u prošlom ciklusu, kada se krah nazirao već u rujnu. I tko kaže da neće završiti kao u ciklusu za SP u JAR-u, kada izbornik nastavlja seriju strašnih gafova zbog kojih smo i prizivali njegov odlazak?
Kada će Vlatko Marković shvatiti da mu onaj koji mu je Bilića nametnuo i za drugi mandat radi najveću štetu, da je ovaj izbornik odavno pročitana knjiga, da ga je još 2008. godine stala karta i da više nije pozitivna sila u univerzumu? Dok Vlatko sve to shvati, ode nama i EP!
Analiza Bilićevih najvažnijih utakmica ne otkriva samo da je on nepogrešivo ukrivo gađao sa svakom koncepcijom kojom je htio iznenaditi suparnika, od Engleske u Zagrebu (Pranjić), Ukrajine u Maksimiru (Jurić), Engleske na Wembleyu (Pokrivač), do Grčke u Zagrebu (opet Pranjić), nego i nešto što Slavenu-igraču nikada ne bismo prišili: strah od svakoga imalo jačega suparnika.
U što se pretvorio neustrašivi frajer koji je nekada išao glavom na kopačku i tako osvojio Engleze, a za Hrvatsku na SP-u igrao s polomljenim kukom? Kao igrač bio je hrabro srce, a kao trener - zec.
Kako vodi reprezentaciju, izgleda da se Slaven Bilić uoči svake jače utakmice hrabri čuvenom Twainovom rečenicom: "Postoji nekoliko dobrih načina kako ćemo se obraniti od iskušenja, ali najsigurniji je kukavičluk."
Sto puta smo evocirali kako je trtario u Harkivu protiv Ukrajinaca, a sada je sve ponovio protiv kilavih Grka. Tu igru "platit će mi onaj tko prvi napadne" Bilić naziva strpljenjem, i mi tako strpljivi odosmo do nula-nula, na užas golemoga auditorija, koji je strpljenje s Bilićevim akrobacijama već izgubio.
Nakon Pranjića na desnome boku, tko zna što sprema za Tel Aviv: Strinića u špici, Olića na lijevom beku?
Poražavajuće je da Hrvatska izgleda tako nemoćno u utakmici za koju se stožer priprema još od veljače, nakon opsežnih skautiranja po Africi, Srbiji i Grčkoj. Zar snimatelji nisu vidjeli da nam ti Grci nisu ni do koljena i da bi ih otpuhnula imalo jača ofenziva, kao što su ih na SP-u otpuhnuli Korejci i Argentinci, a malo je nedostajalo i Gruzijcima?
Umjesto toga, mi smo bili strpljivi. Kao po grčkoj narudžbi. Neka se i oni malo vesele u ovo krizno doba. Eno ih u Ateni slave Bilića, k'o nedavno MMF...
Ovaj Dasovic pise gluposti