Novak Đoković sad za Melbourne Park može reći da je njegovo dvorište, jer ondje on suvereno vlada godinama. Točnije, osvojio je devet Australian Opena (iz isto toliko finala) i postao tek drugi tenisač s devet ili više naslova na nekom od Grand Slam turnira.
Prvi je Rafael Nadal kojemu je Roland Garros predsoblje jer je ondje čak 13 puta bio pobjednik. Velika trojka kao da je međusobno raspodijelila destinacije jer je njezin treći član Roger Federer osam puta trijumfirao u Wimbledonu.
Samo je US Open od velikih turnira ostao natjecanje za svakoga: ondje je Federer osvojio pet naslova, Nadal četiri, a Đoković tri.
Ne osjeća umor i nije zasićen
A po svršetku svakog Grand Slam turnira, posebno ako ga osvoji netko od velike trojke, aktualne postaju njihove usporedbe. Jedna i najjednostavnija je ona po broju osvojenih Grand Slam turnira (Federer 20, Nadal 20, Đoković 18), druga je prema broju svih osvojenih turnira (Federer 103, Nadal 86, Đoković 82), može i prema ukupnoj zaradi od turnira (Đoković 147,7 milijuna USD, Federer 129,9, Nadal 123,8), no najobjektivnijom nam se čini usporedba trojice velikana prema broju osvojenih velikih turnira.
U toj konkurenciji Đoković je osvajanjem Australian Opena učvrstio svoje vodstvo. Novak ih sada ima 59 (18 GS turnira, 5 završnih Mastersa, 36 Mastersa), drugi je Nadal s 56 (20 GS turnira, olimpijsko zlato i 35 Mastersa), a treći Federer s 54 (20 GS turnira, 6 završnih Mastersa, 28 Mastersa).
Čisto ilustracije radi, i moguće usporedbe među generacijama, spomenimo da bi četvrti u toj kategoriji bio Pete Sampras sa samo 30 velikih naslova (14 GS turnira, 5 završnih Mastersa, 11 Mastersa). Uz važnu opasku da je u Samprasovo (i Ivaniševićevo) vrijeme bilo znatno manje Masters 1000 turnira.
Važan kriterij kod svega toga mogao bi biti i postotak osvojenih naslova u odnosu na broj nastupa na velikim turnirima. I tu je Đoković najbolji jer su mu za osvajanje jednog naslova u prosjeku potrebna 3,3 nastupa (59 naslova u 194 nastupa). Kod Nadala taj prosjek iznosi 3,4 (56 od 191), a kod Federera 4,4 (54 od 237). Kod Samprasa je koeficijent 4,9 (30 od 147) i to su jedina četiri tenisača koji se mogu pohvaliti da im za osvajanje jednog velikog turnira treba manje od pet nastupa.
– Ne krijem da mi je cilj biti najbolji po broju osvojenih Grand Slam naslova. Mislim i da sam blizu tome. Godine su samo broj, ne osjećam umor, nisam zasićen igranjem tenisa i osvajanjem trofeja, natječem se na najvišoj razini. Znam da je realnost drukčija u smislu energije i biologije. Ali osjećam da i dalje imam goriva u sebi. Zato moram biti mudriji, pametnije kreirati raspored nastupa, kako bih sačuvao energiju za bitne turnire. Nadam se da ću biti sposoban i dalje osvajati Grand Slam turnire. To mi je prioritet – poručio je Đoković iz Melbournea.
Novak je osvojio Australiju unatoč ozljedi mišića trbušnog zida koja mu se tijekom turnira još i pogoršala, pa ga očekuje višetjedna stanka. No, mnogi su sumnjali u tu njegovu ozljedu i čudili se kako se tako brzo oporavlja...
Igrao pod tabletama
– Neki će ljudi uvijek sumnjati u mene i to je u redu. I uvijek će dovoditi u pitanje sve što kažem, i to je u redu. Prihvaćam činjenicu da ne mogu ugoditi svima i da nisam svima omiljeni tenisač. Ne uživam kad me netko osuđuje ili kritizira, ali svatko ima pravo na svoje mišljenje – napomenuo je Đoković otkrivši da se napuknuće mišića povećalo sa 17 na 25 milimetara.
– Upravo sam se vratio s još jednog pregleda magnetnom rezonancom i doktori su mi rekli da je oštećenje veće nego kod prvog pregleda. Znam da je bilo puno špekulacija oko te ozljede, neki su sumnjali u to da sam uistinu ozlijeđen, čudili se mom oporavku. A zapravo je prava istina da sam cijelo vrijeme igrao s tabletama protiv boli. Sa svakim izlaskom na teren riskirao sam da se stanje pogorša. Nisam to uradio na svoju ruku, tu je bio medicinski tim i moj fizioterapeut koji su napravili odličan posao, Bogu hvala. A o načinu oporavka i svemu ostalome iza kulisa, više će se doznati u dokumentarnom filmu koji će biti prikazan krajem godine – ostao je pomalo tajanstven prvi tenisač svijeta koji je trofej proslavio u krugu obitelji, večerom kojoj je samo dodao desert.
Cestitke komsijama! Treba imati takvog sampiona...