Jedan klinac iz sedmog razreda, danas ćelavi novinar, dva je dana markirao iz škole kako bi sa sjevera svjedočio velikoj utakmici, bilo je to vrijeme kada je Hajduk bio iznad svega.
Suze, tuga, Nijemci su predvođeni Zebecom na klupi, te Kaltzom, Hrubeschom, Keeganom i Buljanom na travnjaku, izbacili bijele, bilo je 3:2 za Hajduk. Premalih 3:2, HSV je išao dalje zbog golova u gostima. Pudar, braća Vujović, Šurjak, Primorac, Rožić, Čop, Krstičević, Gudelj, Mužinić, Đorđević, na klupi veliki Tomislav Ivić.
Poljud, trideset godina kasnije. Bijeli se spremaju za težak dvoboj protiv Lokomotive, to je jedna od ključnih utakmica kako im Cibalia, na drugoj poziciji HNL-a, ne bi odmakla. Trener Stanko Poklepović rado bi za stol sjeo s novinarima, prozborio, raspravio, ali zabranjeni su mu opušteniji razgovori. Valjda da ne bi pričao o penetraciji i ekstazi. Pa je šjor Špaco morao na konferencijsku poziciju, i izgovorio je svoj službeni dio. Doslovno ovako:
– Mi ustrojavamo igru koja je u posljednje tri utakmice pokazala izgledno stanje, normalno s tehničkim i taktičkim greškama koje su se pojavljivale u tim igrama. Ali, moram reći da nastojimo sprovesti igru i idemo u Zagreb odigrati igru koja bi trebala napraviti odgovarajući rezultat. Vježbamo na način da smanjimo tehničku i taktičku grešku koja se pojavljuje i koju nećemo moći tako lako ugasiti do kraja. Dakle, idemo u Zagreb odigrati igru, igra čini rezultat i ona stvara rezultat, tako da je naša osnovica napraviti igru koja bi imala i svoj rezultat. To bi bilo ovako, sažeto razmišljanje.
Hm, pročitajte to ponovo, skinuli smo od slova do slova s diktafona. Malo je teško, ali takav je, službeno, Poklepović. Nekako je "pitkiji" kad ga ne drže u lancima. I tako je govorio o standardnosti, zamjenama, igri... I sam je, odvojen od novinara, popio svoju kamilicu. Nije gledao nijednu utakmicu Lokomotive, protiv koje će igrati: Subašić - Rubil, Maloča, J. Buljat, Strinić - Tomasov, Andrić, Skoko, An. Sharbini - Ibričić, Vukušić.
Eh,bila jednom drzava...Eh,bio jednom Hajduk...