Najveća opasnost za Inter u finalu Lige prvaka, Bayernova zvijezda Ivica Olić, prije 13 godina bio je nakratko član talijanskoga prvaka. Čak je imao i potpisan ugovor s milanskim plavo-crnima, no zbog prevelikih apetita svoga tadašnjeg kluba, Marsonije, nikada nije odigrao službenu utakmicu za Talijane.
Osamnaestogodišnjega Olića u Inter je odveo Fifin menadžer Ilija Jukić, a "ulaz" mu je omogućio njegov talijanski partner Pardo.
Podsjećao na Bokšića
– Ivica je trenirajući u Interu ostavio odličan dojam. Silinom i brzinom podsjećao je na Bokšića i trener Gigi Simoni bio je za njegov ostanak – prisjeća se Jukić.
U Italiji je tada bilo ograničenje tri stranca u momčadi, a budući da je Inter imao napadače Brazilca Ronalda i Urugvajca Recobu, Ivica je trebao ići na posudbu u tadašnjeg drugoligaša Chievo. Inter je Marsoniji platio kaparu od 100.000 DEM, a Olić je dobio 50.000.
Sastavljen je i ugovor po kojemu je Olić trebao postati Interov igrač u ljeto 1998. godine. U prvoj sezoni trebao je dobiti 100, u drugoj 150, trećoj 200, a u četvrtoj 250 tisuća DEM. Potpisali su ga Ivica, njegov otac Ivan, menadžer Pardo, u ime Marsonije predsjednik Dragičević, a u ime Intera direktor Luigi Predeval.
Odšteta Marsoniji trebala je biti 600.000 DEM, ali taj novac nikada nije plaćen. Jukić tvrdi da je Marsonia podizala cijenu do milijun DEM, na što Inter nije pristao pa je posao propao.
A u jednoj fazi sve je u odnosima Intera i Marsonije izgledalo idilično. Slavonskobrodska momčad čak je odigrala prijateljsku utakmicu s Interom u Milanu i izgubila 0:3.
Bergomijev dres
– Bio sam kapetan Marsonije i želio sam razmijeniti dres s Interovim kapetanom Bergomijem. Taj dres bio je zgužvan, na podu svlačionice, i ja sam se sagnuo da ga uzmem, a Bergomi mi to nije dopustio. Sam je otišao po dres, okrenuo ga na pravu stranu i dao mi ga. Taj mi je dres najdraža uspomena – prisjeća se vratar Mario Jozić.
Hej zlovenac,koju p.materinu opet turas nos tamo gdje ti nije mjesto,idi na Triglav pa tamo se**..