Na današnji dan prije 20 godina Ivica Kostelić osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u St. Moritzu. Te se medalje prisjetio u objavi na Facebooku, a prenosimo je u cijelosti. Kako je Večernji list tada pratio Ivicu, možete provjeriti u našoj arhivi.
"Danas je 20. godišnjica od osvajanja zlatne medalje u slalomu na Svjetskom prvenstvu u St. Moritzu. Bila je to treća medalja u obiteljskoj zlatnoj žetvi koja je trajala dva tjedna na suncem okupanim stazama u dolini Engadin.
Na Svjetsko prvenstvo stigao sam kao vodeći u poretku slalomaša Svjetskog kupa i bio sam u dobroj formi. Nastupao sam u veleslalomu par dana prije i skijao dobro, ali sam pao i bio ljutit sto sam na meni neuobičajeni način prosuo dobru formu. Moja zelja da pobijedim u slalomu postala je time jos veća- postala je opsesija. Čekajući nastup u slalomu, naučio sam ponešto o koncentraciji, o trikovima koje cu kasnije često koristiti.
Na zagrijavanju sam susreo mladog i relativno nepoznatog Švicarca Silvana Zurbriggena. Šalili smo se i "dogovorili" kako ćemo podijeliti medalje. Pitao me je može li on uzeti zlato? Nisam htio ispustiti zlato ni u šali pa je dogovoreno da meni pripadne zlato, a njemu srebro. S obzirom da je on bio autsajder, sa zadovoljstvom je prihvatio "dogovor".
Na megdan se okupila silesija izvrsnih slalomaša i gledajući unatrag, bila je to možda i najjača generacija koju je disciplina vidjela: Miller, Vidal, Raich, Matt, Palander, Pranger, Buraas, Rocca...da spomenem samo neke. Vrijeme savršeno, ego-snijeg i brojna publika. Vodio sam poslije prvog laufa i odluka je trebala pasti u drugom. Na iznenađenje svih i na oduševljenje domaćina, vodio je mladi Švicarac Silvan Zurbriggen. Na kraju sam ostao sam u startnoj kućici. Ja i 25000 domacih gledatelja koji su očekivali pobjedu svojeg favorita. Bacio sam se. Na prvoj prelomnici sam napravio veću pogrešku i spasio se, ali sam znao da sam izgubio nešto prednosti iz prvog laufa i bilo mi je teško procijeniti koliko. Na zadnjem mjerenju međuvremena sam naćulio uši i uspio sam čuti spikera na razglasu: ostalo mi je jos 34 stotinke prednosti. Znao sam kako cu skijati do cilja.
U cilju me je dočekala Janica. Zagrlili smo se i bilo je puno emocija. Sjećam se da je na razglasu svirali Queenovci "...I've had my share of sand... kicked in my face...but I've come through...". Bio je to jedan od najljepših trenutaka u mojoj karijeri. Jack je nosila dva zlata oko vrata. Zajedno smo ih osvojili tri. Uz favorita Roccu, na postolju je bio i presretni mladi Švicarac. Držali smo se našeg dogovora."
Ivica i Marica. Tipično za Iveka. Tu su bili svi najbolji, naj generacija a ja naravno prvi. Kad ćeš jednom na hrvatskom naučiti, znati što je Lauf. Kao navodno nešto si studirao. Hirscher je bio ispred tebe uvjek klasu ispred a to nisi mogao nikada sportski priznati.