Uzimanje iz tuđeg dvorišta, otimanje igrača pred nosom između Dinama i Hajduka ne datira samo iz ovog našeg doba. Oduvijek je tako, još otkako se, nakon 2. svjetskog rata, Dinamo pojavio kao jedan od glavnih rivala Hajduku. Branko Stinčić i Ratko Kacijan, Dinamove vedete iz tih godina, ugodne igračke dane prije odlaska u Zagreb proveli su u Hajduku. A iz Zagreba je Hajduk doveo najvećeg igrača u povijesti - Bernarda Vukasa, koji je igrao za Amater i Zagreb. I Zlatko Papec, proslavljeni hajdukovac, došao je iz Zagreba, baš kao i Ivan Pavlica. Tada se igrače kupovalo za vespu.
U suprotnom smjeru tih 60-ih i 70-ih godina odlazili su Šibenčanin Krasnodar Rora čije kvalitete bijeli nisu vidjeli, a bio im je u susjedstvu, pa Sinjanin Slaven Zambata. Primjera odlazaka u Hajduk ili Dinamo ima u povijesti koliko hoćete. Vilson Džoni jedan je od najboljih Hajdukovih braniča svih vremena, a velik dio karijere igrao je i u Dinamu. Baš kao i Dubrovčanin Mario Bonić. S druge strane, Stjepan Deverić postao je u Splitu Stipe i miljenik publike. A Drago Rukljač i Josip Čop koji su nosili dres Zagreba, ali su umjesto u Dinamo otišli u Hajduk, ostavili su dubok trag u Splitu. Novije doba donosi primjere Jeličića, Jurčeca, Mladinića, Šoića, Novakovića...
Ovakvi tekstovi samo produbljuju jaz. Tko je odakle uopce nema veze. Zivimo u 2011 godini.