Sandra Perković prvi se put pojavila u Atletskom klubu Dinamo 2002. godine. Bilo je to vrijeme kada je u klub došao i Marin Premeru, sjajni bacač kugle i diska, koji je na europskim i svjetskim prvenstvima u mlađim kategorijama skupio pet medalja (tri srebra i dvije bronce).
– Marina sam doveo u klub iz Crikvenice. On i Sandra postali su nerazdvojni na treninzima. Ivan Ivančić odmah je prepoznao njihov talent i uzeo ih pod svoje. Sandra je sa 12 godina već pokazivala da ima golemu želju za bavljenje atletikom. U to vrijeme bacala je disk i kuglu, ali se brzo odlučila samo za disk. Odmah se moglo vidjeti da će biti jako dobra – rekao je Boris Stepinac, dopredsjednik kluba, koji joj je pomogao kada je završila u bolnici.
– Zvao sam Miljenka Raka da nam osigura da je operira dr. Lacković. Na sreću, sve je dobro završilo, a sve nas je iznenadila kada je samo mjesec i pol nakon operacije došla na trening – rekao je Stepinac.
Sandra je ostala vjerna klubu punih deset godina, a imala je ponuda iz Amerike.
– Čim se netko od naših atletičara u mlađim dobnim skupinama pojavi pri vrhu svjetskih rang-lista, odmah u klub stižu ponude s američkih sveučilišta. No, Sandra je i sama uvidjela da odlazak u Ameriku ne mora značiti napredak.
A što o Sandri Perković kažu njezine kolege atletičari pročitajte u ponedjeljak, u tiskanom izdanju Večernjeg lista!
Ne znam samo zašto se o njoj toliko toga lijepog piše.. a uopće nije htjela doći na konferenciju za novinare. Mislim da je to krajnje neprofesionalno ponašanje. Zna se što se mora.. a što ne.