Hrvatska slavi još jedan čudesan domet Kostelićevih. Nakon svih Janičinih čarobnjaštava, sad je najveće izveo i njezin brat Ivica. Koliko god to nestvarno zvučalo, istina je - Hrvatska ima ukupnog pobjednika Svjetskog kupa u muškom skijanju. A još samo prije koju godinu to je bilo nešto na granici dopuštenog i u mašti.
– Uz Janičine i Blankine domete, Ivičin je uspjeh najveći u pojedinačnom sportu u nezavisnoj Hrvatskoj. To je nemogući uspjeh – ustvrdio je Zdenko Jajčević, povjesničar sporta i ravnatelj Hrvatskog športskog muzeja.
Jajčević nas je potaknuo da napišemo tekst o najvećim pothvatima u hrvatskom sportu otkako je Hrvatska nezavisna država. Svaki je sportski uspjeh sam po sebi pothvat, no uvijek postoje oni koje smo manje očekivali pa su izazvali više nevjerice i ushita.
Mnogi poklonici sporta najvećim momčadskim dosegom drže olimpijsko srebro košarkaša u Barceloni 1992. To je i uspjeh s velikom političkom težinom jer je u najljepšem svjetlu promovirao samostalnu Hrvatsku. No, ako nam je kriterij neočekivanog glavni, onda veću težinu ima svjetska bronca nogometaša šest godina kasnije. Petrović, Kukoč, Rađa, Vranković i društvo bili su te 1992. najbolja reprezentacija svijeta nakon SAD-a, pa je srebro sukladno njihovoj kvaliteti. No, zato je bronca nogometaša bilo nešto posve neočekivano.
Janičin je pothvat najveći
Blanka Vlašić je nakon Janice najveća sportašica koju smo dosad imali, no na ljestvici pothvata ipak nije odmah iza snježne kraljice. Blankinim najvećim uspjehom smatramo zlato iz 2007., prvo svjetsko atletsko zlato za Hrvatsku u kraljici sportova. Premda će ona sama reći da joj je zlato iz Berlina draže (2009.), koliko god bilo teško osvojeno, ono nije bilo neočekivano jer je tada Blanka branila i obranila naslov.
Najnevjerojatniji domet u hrvatskom sportu postigla je Janica Kostelić u Salt Lake Cityju. Nitko se ni sanjati nije usudio da Hrvatica može osvojiti tri zlata na jednim olimpijskim igrama. Jednako je i s Ivicom. Gdje je ta vidovnjakinja koja je mogla proreći da će Ivica pet utrka prije kraja biti ukupni pobjednik Svjetskog kupa, što Janica drži većim dometom od svojih. Ta tko bi još prije koju godinu, znajući da Ivica prelazi tridesetu, na takvu prognozu stavio i pet lipa!
Prava senzacija i nevjerojatan uspjeh bilo je svjetsko zlato rukometaša 2003., i to samo godinu dana nakon posljednjeg, 16. mjesta na Europskom prvenstvu. Svijet su poprilično iznenadili i naši tenisači 2005. osvojivši Davisov kup, u koji je, doduše, izbornik Pilić počeo vjerovati već poslije pobjede nad Amerikancima.
Tko je znao za biatlon?
U pojedinačnim sportovima su još tri sportaša u posljednjem desetljeću napravila nešto posve neočekivano. Filip Ude je osvojio olimpijsko gimnastičko srebro. Kakva senzacija!? Još veće čuđenje izazvala je olimpijska bronca Jakova Faka u sportu (biatlon) za koji 99 posto građana nije ni znalo da postoji u Hrvatskoj. Sa tri wimbledonska finala u 90-tim, Ivanišević je pokazao da tu krunu zaslužuje, no osvojio ju je tek 2001. kada su svi u njega prestali vjerovati. Uostalom, te je godine nastupio s pozivnicom jer je bio tek 125. igrač svijeta.
Zar niti riječi o Željku Mavroviću i Mirku Filipoviću? Kaj su oni prošli nezapaženo u hrvatskom sportu? Kad već pišete o najvećim uspjesima hrvatskog sporta. Od samostalnosti, kao da Mate Parlov (na primjer) nije bio Hrvat.