O njegovoj genijalnosti sve je već napisano. Odavno se Luka popeo na nogometni Olimp i obilježio jednu svjetsku nogometnu eru. A zašto je jedan od najboljih nogometaša modernog doba, pokazala je i utakmica protiv Cipra.
Pa to je samo Cipar, nogometni liliputanci, kazat će netko. E, baš zbog pristupa i u takvim utakmicama, Luka predstavlja takvu nogometnu veličinu. A svaki put kada vidim neki njegov genijalni potez, prođu me trnci. Pa one dvije okomite lopte u prostor na kraju prvog poluvremena...
U trenucima kada svi Ciprani ‘dobro stoje’ u čvrstom i plitkom defenzivnom bloku, gotovo u svom šesnaestercu. Neiskorišteni jedanaesterac uopće nije tema, pa promašivale su i slične nogometne veličine, pa i veći igrači od Modrića. A zapravo je fascinantno njegovo fizičko stanje i sposobnost prilagođavanja zahtjevima modernog nogometa u njegovoj igračkoj, da ne kažem, životnoj dobi.
Drugi detalj koji vrijedi izdvojiti uloga je Josipa Stanišića. Debitantski nastup našeg talentiranog braniča neće mu ostati u nekom posebnom sjećanju. Barem što se tiče učinka prema naprijed. Ili kako bi mi htjeli da igra prema naprijed. On je u reprezentaciju donio onaj njemački, Bayernov pristup. Sigurna lopta i pragmatična rješenja.
A vjerojatno ni Dalić sinoć nije stavljao imperative pred njega. Logično je bio povučeniji, posebice što je Borna Sosa s druge strane puno ofenzivniji. Uostalom, važno da je u hrvatskom dresu...
Luka je bio velikan iz djetinjstva, sve do danas i ostati će velikan kao nogometaš, čovjek, domoljub za svakog poštenog Hrvata