Maksimir šest godina čeka ovakvu utakmicu, uzvrat s Turcima nakon kojega će hrvatska reprezentacija zakoračiti na veliko natjecanje. Posljednji put ovako se iščekivao sraz sa Šveđanima 2006. godine kada je Zlatko Kranjčar pred rasprodanim Maksimirom nokautirao vikinge (1:0, Srna).
Protiv Ukrajine 20.000
Maksimir je vidio sve povijesne utakmice hrvatske reprezentacije, one uoči kojih je vladala najveća euforija, koje su nam krojile sudbinu u kvalifikacijama. Zanimljivo, na prvu iz te serije, onu u doigravanju za SP s Ukrajincima 1997. godine, došlo je samo 20.000 ljudi. Tada se Ćiri još nije vjerovalo...
Miroslav Blažević vodio je još dvije takve utakmice u Zagrebu, obje 1999. godine: veličanstvenu protiv Iraca, kada nas je u 90. minuti spasio Šuker, i onu nikad prežaljenu s Jugoslavijom (2:2). Do dana današnjega za jednu utakmicu u Zagrebu nije vladalo takvo zanimanje kao tada za Srbe...
Sljedeću iz kategorije "biti ili ne biti" odradili smo besprijekorno, 1:0 protiv Belgije pod Jozićevim vodstvom, kada je zabio Bokšić, Prosinečki promašio jedanaesterac, a vrata Hrvatske čuvao Pletikosa. Svjedok vremena i danas je u reprezentaciji, ima 88 nastupa...
Imao je i Barić dvije pred 35.000 ljudi u Maksimiru; najprije kada je slomio bugarske izletnike 1:0, a odmah potom i protiv Slovenaca u doigravanju za EP, kada smo totalno podbacili (1:1), pa na Euro prošli Pršinim pogotkom u Ljubljani (1:0).
Uzvratom protiv slomljenih Turaka bit će zaokruženo Bilićevo iskupljenje za sve što nam je priuštio u protekla dva ciklusa, počevši od Ukrajine u Harkivu do Grčke u Pireju. Sada ima pravo nazdraviti najskupljim pjenušcem, jer njegovo remek-djelo u Istanbulu spada u najveća ostvarenja reprezentacije u povijesti. Samo su Ćiro (Kijev, Beograd) i Cico Kranjčar (Göteborg, Sofija) s vatrenima tako briljirali na užarenim gostovanjima...
Zagreb čeka pet godina
Vrijeme je sada da Bilić i Zagrebu priušti veliko slavlje, u velikoj utakmici, pred rasprodanim stadionom. Posljednji put to je uspio prije pet godina, kada je slomio Engleze. A, zanimljivo, u osam pokušaja pred više od 30 tisuća gledatelja pobijedio je samo četiri puta, osim Engleza, još i Makedonce, Izraelce i Bjeloruse.
Zagrepčani, pozdravite danas sve heroje iz Istanbula, a na bis pozovite Ivicu Olića, čovjeka neiscrpne energije, slavonskog "kamikazu na opijatima", uz kojeg su vezane sve najveće pobjede Hrvata unatrag gotovo deset godina. Kod Jozića je rušio Talijane, kod Barića u Maksimiru Bugare, kod Bilića Engleze, Nijemce, Bjeloruse i Turke. Kad god je bila uzbuna, Ola je bacao pojas za spašavanje.
I, na kraju, pomozimo i Danijelu Pranjiću, čovjeku sa 40 nastupa i sedam godina u reprezentaciji, a još bez - pogotka. Da mu ne bi prilijepili nadimak Calello, po kronično neefikasnome Dinamovu Argentincu, vrijeme je napokon i za Pranjin prvijenac!
Kakvo nepromišljanje i iskrivljeni stav - po čemu se to Bilić iskupio za sve ??? Pa ovo je bila teška kocka, ove dodatne kvalifikacije... On se nije plasirao na SP, a niti izravno na EP tako da ove tekme nije trbalo ni biti s obzirom na skupinu u kojoj smo trebali biti uvjerljivo prvi. Htjeli to neki priznati ili ne, ali Bilić je ponovio neuspjeh ali ne potpouno i štet se donekle sanira... Ja na to gledam tako. I umjesto da brinemo za ishod na EP, neka se zahvali već večeras unatoč plasmanu na EP jer povjerenja on više nema, a to će eskalirati u prvom porazu samo što će tada biti puno manje vremena i manevarskog prostora za kvalitetnije rješenje. I nemoj spominjati pobjedu nad Bjelorusijom... respektabilnim protivnikom ha,ha...kao neki uspjeh... Da podsjetim - pobjedili smo njihovim autogolom nakon udarca Rakitića a na toj tekmi usred Zagreba je naš najbolji igrač na utakmici je bio Runje koji je bio na streljani i jedva sačuvao tih jadnih 1-0. Sapienti sat.