Dok su se u VIP salonu na Plesu mijenjali govornici s panegiricima posvećenim Sandri Perković, najponosnija i najradosnija u odboru za doček svjetske prvakinje bila je njezina majka Vesna (48). Zbog radova u kući, ovaj put nije svoju kćer pratila uživo, no uz TV gledala ju je navijački jednako strastveno.
– Lijepo je otići na veliko natjecanje i pratiti ga uživo, no nekako mi je lakše Sandrin nastup \"preživjeti\" pred televizorom. Doma se možete maknuti, otići u sobu, pokriti se jastukom po glavi, možete nešto razbiti, psovati, kreveljiti se, dok u javnosti to činiti baš i ne bi bilo zgodno. Osim toga, na TV-u kada Sandra baca vidite crtu koja označava daljinu, a na stadionu ništa ne znate dok se ne upali semafor, a imate osjećaj da to traje godinama. Na TV-u vidite hitac i možete odmah vikati.
Ona je rođena s motivom
Vikala je mama sigurno već nakon prvog hica kojim je Sandra pokorila suparnice.
– Da, nakon tog hica manje sam grizla nokte nego što to obično činim.
Sada kada Sandra ima olimpijsko, svjetsko i europsko zlato, pitamo njezinu majku, može li se dogoditi da joj nestane motiva?
– Ne, ona je rođena s motivom. U sekundi će naći neki novi motiv.
Dakle, nije nemoguće ono što govori njezin trener i dečko Edis Elkasević, da bi Sandra mogla bacati do 35. pa i do 40. godine.
– Kod nje vam je sve moguće. Zaista ima nevjerojatnu volju. Poletna je, životna, ima veliku životnu energiju koja je stalno tjera naprijed. Sandra voli kada je glavna i ja bih voljela da joj karijera traje što dulje.
Sve je u maminu bunkeru
Vesna nije onaj tip roditelja koji u životu djece moraju o svemu odlučivati pa se nije miješala ni u kćerin izbor sporta, iako se radi o teškoj atletici.
– Uvijek sam dopuštala djeci da se bave onim što vole. Da Sandra sada kaže da ne želi bacati, rekla bih joj da je to u redu jer je to njezin izbor. Treba pustiti mlade da žive svojim životom.
Na isti način postavila se i kada joj je Sandra predstavila svog dečka.
– Prvi put Edis je došao k nama kada je Sandra bila bolesna. Došao je prijateljici u posjet, no kada je došao i drugi pa i treći put, bilo nam je sve jasno. Nije ona o tome puno govorila, a prije Nove godine, kada su uredili stan, samo nam je rekla da će živjeti zajedno. Oni su kompatibilni, ja volim reći da Sandra pali, a Edis gasi. On je prekrasan dečko.
Kada govori u množini gospođa Vesna misli i na svog partnera Dragana Nikolića, Sandrina očuha, te na Sandrina brata Marka. Već 18 godina Sandra je bez oca, koji živi u Dubravi, u njihovoj blizini, ali s njom ne komunicira.
– Sandrina oca nisam ni vidjela ni čula već 18 godina, a upravo toliko nije ni on vidio svoju djecu.
Mora da je grozan osjećaj biti otac danas svjetski uspješne sportašice koju ste napustili kada je imala pet godina.
– To ne znam, znam samo da mu kolege znaju reći: \"Evo ti \'bivše\' kćeri na televiziji\". Onda znate kakav je to odnos.
Otvoreno je gospođa Vesna govorila i o drugim temama u životu svjetske atletske velikanke. Majka je još uvijek šefica logistike.
– Još sam tu kada treba kuhati, prati, peglati, kada se odlazi i dolazi, kada treba obaviti ovo ili donijeti ono. Sve što dobije ide k mami, u bunker. Mi smo čista operativa, a kada nazove telefonom, ako upadne u neku manju krizu, onda smo mi i ti koji je tješe.