U paketu s talentiranim 18-godišnjim centrom Jusufom Nurkićem (210 cm) momčad Cedevite džabe je dobila i vrlo kvalitetnu dozu originalnog bosanskog humora.
Simpatični Juka, inače iz mjesta Živinice iz tuzlanskog kantona, malo će koga poštedjeti. Našem je fotografu, dok je izvodio akrobacije na podu ne bi li kadar bio što bolji, dobacio kako je “lako tako - ležati i raditi”, a suigrača Luku Babića tjerao je s treninga: “‘Ajde doma, vidiš da ti ne ide danas!”. Provjereno - Nurkić ima status dobrog duha svlačionice.
Mora biti šale
– Ako nema šale i ako ćemo biti na distanci, nije dobro. Suigrači su sjajno prihvatili moju zezanciju, no da se netko našao uvrijeđenim, ne bih to radio – započeo je Jusuf.
Jedino oko čega će ovaj simpatični dečko negodovati jest - minutaža. U ABA ligi zaigrao je četiri puta i u prosječnih sedam minuta ubacivao po tri koša, a u Euroligi je u pet utakmica dobio ukupno 20-ak minuta i postigao 11 koševa. On bi puno više!
– “Puknuo” sam skoro od neigranja! Kažu mi da će biti bolje, da je to period koji svaki mladi igrač mora proći, no hvata me nervoza. Istina, nisam jedini koji čeka na veću priliku, ima i starijih koji su prioritet, no zaista želim početi ozbiljno igrati da ne bih izgubio sezonu. Postoji opcija da odem na posudbu, o tome ću tek razgovarati s upravom, no sigurno to neće biti neki klub iz hrvatske nego iz regionalne lige gdje bih mogao napredovati.
No, nema govora o tome da ga trener Cedevite zbog nečega ne simpatizira. Štoviše, prije pola godine Aco Petrović je u intervjuu za Max!, tada samo izbornik BiH, govorio o selekciji igrača za budućnost te kako u perspektivi ima “klinca Nurkića koji je čisti NBA potencijal”. Zvao ga je na kraju u A vrstu te preporučio Cedeviti.
– Ne predstavlja mi ta izjava pritisak, premlad sam još da se opterećujem. Veći mi je pritisak kad povremeno dobijem par minuta utakmice pa mi se u glavi počne događati svašta i počnem se pitati što ako ne odigram dobro. Što se tiče NBA, to mi je velika želja, no vidjet ćemo hoće li moj trud biti dovoljan da se to realizira
Da ste ga prije tri-četiri godine pitali vidi li se u NBA ligi, vjerojatno bi vas s čuđenjem pogledao kao što je i agenta koji se prvi došao raspitivati za njega. Bila je to 2008. godina, Jusufova jedina obaveza bila je škola, o profesionalnom sportu nije bilo ni pomisli. Tata Hariz, 212 centimetara visok policajac, vraćao se s posla kad ga je u blizini kuće napalo 14-ero ljudi! Nisu ni znali da su time započeli jednu košarkašku karijeru...
– Nemam pojma zašto se taj incident dogodio, ali znam samo da se radilo o nekoj većoj obitelji koja ga je dočekala. S obzirom na to da je tata ostao živ i zdrav, a oni su pretrpjeli neke ozljede, u novinama je izašla priča o divu koji je prebio 14-ero ljudi. To je pročitao moj sadašnji menadžer i kontaktirao tatu da se raspita ima li djece. Kad nam je došao s pričom da bi od mene mogao nastati košarkaš, mislio sam da je prolupao! Tada sam bio mali buco, sa 171 cm tek malo viši od vršnjaka, no pomislio sam da nemam što izgubiti i da idem pokušati.
Pokušao je, vidio da ide dobro i odlučio nastaviti. Dobio je trenera koji ga je učio košarku ispočetka, no nije odmah sve išlo kao podmazano. Prva proba u Laškom uslijedila je uskoro - nije ju prošao.
– Znao sam da bi to bilo previše s obzirom na to da sam tako kratko trenirao. Rekli su mi da imaju puno bolje igrače od mene pa sam još pola godine radio individualno, a u ljeto 2009. službeno sam potpisao ugovor s Laškim. Ta prva sezona bila je fenomenalna!
No u drugoj su počeli problemi i neslaganja oko njegova razvoja, a u trećoj, 2011./2012. ljubav je potpuno puknula.Trener prve momčadi Miloš Šporar nije ga imao u vidu pa je otišao nakratko u Olimpiju s čijim je juniorima bio na euroligaškom kvalifikacijskom turniru te je ozlijedio koljeno.
– Glavni razlog mome odlasku bio je taj što mi Šporar nije dopustio da treniram s prvom momčadi ni da se eventualno izborim za status. Dogodila se i ta ozljeda, no ni nakon oporavka nismo našli zadovoljavajuće rješenje i tada je “uletjela” Cedevita gdje je počela moja seniorska karijera.
Zapravo, seniorska karijera počela je ovog ljeta, kad je s reprezentacijom BiH igrao kvalifikacije za Eurobasket 2013. Malo prije odradio je u Sarajevu juniorski EP divizije B, koji su osvojili i izborili plasman u diviziju A.
– Bio je to povijesni trenutak za nas! Kad smo se okupili, pomislio sam - nisam se došao ovdje boriti za 5., 6. mjesto nego da osvojimo nešto što smo, s nekoliko talenata i velikom borbenošću i uspjeli. Nastala je velika euforija oko nas juniora jer smo u kratkom vremenu uspjeli napraviti nemoguće, a ja sam znao da ću, ako dobro iskoristim juniorske minute, biti pozvan u seniorsku reprezentaciju. Tamo se dogodilo nekoliko ozljeda, otvorio mi se put, izbornik me pozvao i bilo je to zaista sjajno iskustvo.
S Acom možemo daleko
Acini izabranici eurokvalifikacije su završili na prvom mjestu u skupini, sa samo jednim porazom i s novonastalom nacionalnom košarkaškom euforijom. Sljedeće godine u Sloveniji smješteni su u “balkansku” skupinu s Makedonijom, Crnom Gorom, Srbijom te Litvom i Letonijom.
– Igramo na praktički domaćem terenu, u “domaćoj” skupini, a šanse za prolaz u drugi krug zaista su velike. Ako svi budemo zdravi i odazovemo se, bio ja tamo ili ne, drugi krug nije upitan. Vidjeli ste da favorita nema i da se, primjerice, Srbija jako mučila kroz kvalifikacije. Osim toga, naša reprezentacija zaslužuje taj uspjeh jer se proteklih godina puno i kvalitetno radi - zaključio je Jusuf.
Priča je objavljena u sportskom tjedniku Max!
