Davno je to bilo, rat je još bjesnio Hrvatskom, Oluja se nije ni
nazirala, a te 1994. godine u prvoj momčadi rukometaša Splita debitirao
je jedan klinac.
- Mali će biti dobar, lijeva ruka, mora bit dobar - govorili su.
Splitski klinac
Nisu ni mogli sanjati koliko su bili u pravu. Taj mali, a o Petru
Metličiću je riječ, izrastao je u velikog igrača, jednog od najboljih
koje je Hrvatska iznjedrila. U debitantskim godinama nije ni sanjao da
će 15 godina kasnije predvoditi Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u svom
Splitu, u dvorani koja prima više od 12 tisuća gledatelja. Kakva
priča...
- Da mi je sve to tada netko rekao, naravno da mu ne bih vjerovao. Ni
sanjati o tome nisam mogao. Ali, evo, ostvarilo se - priča nam Pero dok
šećemo hotelom Lav Le Meridien.
Uvijek smiren, pravi kapetan, teško ga je izbaciti iz bilo kakvog
ritma. Kada ste s njim, nikada ne biste kazali da razgovarate s jednim
od najvećih kapetana svih naših sportova.
- To godi, ali mi je najbitnije da me suigrači poštuju kao čovjeka.
Suigrače gledam isto, nisam neki terorist, a na terenu vučem momčad.
Velika je stvar biti kapetan, ali i odgovornost. Nekad me to još više
opterećivalo, sad je to nekako rutina - kaže Pero.
Prisjetio se Olimpijskih igara u Pekingu, kada nije bio spreman. No, za
ovo prvenstvo priča je malo drugačija.
- Moje tijelo naviklo je na puni ritam. Ne mogu ići napola. Takvo sam
iskustvo imao u Pekingu, vidio sam da to ne ide. Ali, sada je sve u
redu, spreman sam - rekao je Metličić.
Svih ovih godina ozljede ga nisu mimoilazile. Nos, leđa, prsti,
zglobovi, koljeno... Koliko će još kapetan izdržati?
- Volio bih da nakon SP-a kvalifikacije odrade mlađi igrači. A ubuduće
uvijek mogu pomoći, iako ne bih želio oduzimati mjesto mladima. Bude li
me reprezentacija trebala, tu sam, uvijek sam spreman pomoći, ali ne
bih želio kočiti druge.
Povratak u Hrvatsku
Sin Jure krenuo je u školu, obitelj je u Splitu, Pero u Španjolskoj.
- Igrat ću još tri-četiri godine, a volio bih se vratiti u Hrvatsku, i
to zbog obitelji. Zagreb je tu, no vidjet ćemo što će biti.
O prvenstvu nismo puno razgovarali. Gotvo sve je rečeno, najprije Južna
Koreja, pa dalje...
- Prva utakmica je najvažnija, start je bitan. Nije važno je li Koreja
ili netko drugi na protivničkoj strani. Svjesni smo koliko je prvenstvo
teško, znamo da moramo dati više od maksimuma. Ali, vjerujem da to
možemo, da ćemo biti pametni i da ćemo doći do cilja koji želimo - kaže
Metličić.
A cilj se zna...
- Ući u drugi krug s četiri boda. Ako se to dogodi, gotovo smo sigurni
za polufinale. Zbog toga je igranje u prvom krugu najbitnije na
Svjetskom prvenstvu - zaključio je hrvatski kapetan Petar Metličić.
Imao je želju za kraj, da on i suigrači zapjevaju Banovu “Morsku vilu”.
- Tu pjesmu uvijek pjevamo nakon pobjeda. Naravno, imamo svoj CD,
slušamo one standardne navijačke pjesme, ali “Morska vila” je nešto
posebno, ona je naša himna - kaže Pero.
Dio teksta kaže: “Kao da je morska vila, sve je moje snove
ostvarila...”. A Pero i njegovi suigrači sanjaju naslov svjetskih
prvaka u Hrvatskoj.
KAPETAN REPREZENTACIJE Petar Metličić razmišlja polako o oproštaju
