– Josipa je zabila prvi gol u povijesti za Hrvatsku! – čulo se iz slušalice. Na tribinama ovacije, majka Ljiljana ponosna, a kći u čudu:
– Ma slučajno je ušlo, refleksno sam pucala kad mi se odbila lopta. Proslavila sam poslije, ali tek malo, s curama u hotelu. Mama je bila na utakmici, veselo je skakala i navijala. Igrala je košarku kao mlada u Jugoplastici, a kako danas radi u popravnom domu, ponovno zna zaigrati s djecom. Trenira i kick-boks! – kaže Josipa.
Na suce viču i suci
Često su i djelitelji pravde na tribinama, ljute se na odluke svojih kolega, malo i navijaju, ali sve u sebi.
– Znam se ponekad i ja naljutiti na suca, ali to zbog svog posla ne pokazujem – objašnjava tata.
– I ja se znam ljutiti na suce iz bazena, ali ne vičem.
Otac, čije je najjače oružje zviždaljka, četvero svojih nasljednika zarazio je sportom. Josipa (19) je u reprezentaciji, Frane (22) je igrao u POŠK-u, a Ivanu (20) je od lopte draži bio – mač! Bivša supruga Ljiljana (49) bila je košarkašica, a njezin nećak vaterpolski reprezentativac Petar Muslim. Zanimljivo, tata na zeleni travnjak nikoga nije “povukao”.
– Želio sam svoju djecu gurnuti što dalje od nogometa, nisam ih uvlačio u sudačku priču, čak ni vodio sa sobom na utakmice, jer to je zaraza. U životu postoje i bolja rješenja od suđenja.
– Na nogometnoj utakmici bila sam možda jednom u životu, meni to predugo traje, ne mogu na miru sjediti tih 90 minuta – kaže kći.
Klišej je da su nogometaši u vezama s manekenkama, a vaterpolistice?
– Pravila nema, dosta cura gleda vaterpoliste, što nije čudno jer s njima provodimo većinu vremena. Što se tiče strogog režima u “kampu”, pravilo je da moramo do ponoći biti u krevetu, a dečki ne smiju u hotel.
Ima li nedopuštenih udaraca u bazenu, ispod površine, gdje suci ne vide?
– Sport je grub, ali ja se ne tučem ispod vode, jer su sve cure u pravilu veće od mene. Ima potezanja za kostim, povlačenja, udaraca...
James Bond tek na filmu
Zbog rata i ljubavi, otac je 90-ih s Paga stigao u Split, a zatim deset godina radio u obavještajnim službama.
– Daleko je to od Jamesa Bonda i onoga kako agente prikazuju na filmovima. Ljudima je to zanimljivo, ali ja sam tu knjigu zatvorio.
Kao profesor povijesti i povijesti umjetnosti radi u UO za prosvjetu, kulturu i sport u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Zbog Ahilove tetive prekinuo je sudačku karijeru nakon 14 godina, ali i danas je ostao “unutra”, kao član Komisije sudaca HNS-a te Uefin delegat.
– Više je riječ o hobiju, a zarađeno može eventualno pokriti ljetovanje. Osim toga, i “podrazumijeva” se da je taj posao pun neugodnosti. Inat je u pravilu taj koji gura naprijed, zbog kojeg suci ne odustaju. U Europi je druga priča, ondje su iznosi i sedmerostruko veći. Nakon što je moja kći debitirala na europskoj pozornici, za vikend ću i ja, ali kao Uefin kontrolor.
Čuvali ga puškama
Uobičajeno je da na suce viču, ali da ih čuvaju vatrenim oružjem, nije baš svakodnevica.
– Sudio sam utakmicu između Izraela i Cipra, koju su zbog rata igrali na Siciliji, uz naoružanu pratnju, bez gledatelja. Osiguranje je bilo kao da se susreću američki i ruski predsjednik, čak su ispred naših svlačionica bili karabinjeri s puškama – prisjeća se Šupraha. Na zagrebačkoj Mladosti pušaka nema, dođite danas (15.30) navijati za naše vaterpolistice.
