Lino Červar iznenadio je rukometne stručnjake kada je za Europsko prvenstvo 2010. godine, koje se igralo u Austriji, za vratara pozvao Gorana Čarapinu. U to vrijeme Čarapina je branio za Poreč, ali nikad za reprezentaciju. Na EP-u 2010. osvojili smo srebro izgubivši u finalu od Francuza, a Čarapina je na tom turniru bio drugi vratar. Prvi je bio Mirko Alilović. U karijeri je branio za Jerkovac, Metković, Izviđač i Poreč. S Metkovićem je branio u Ligi prvaka, gdje je statistički jedne godine bio najbolji po postotku obranjenih šuteva.
Ozljeda zaustavila karijeru
– U Poreču sam dobio poziv za Hrvatsku rukometnu reprezentaciju, a finale na Europskom prvenstvu u Beču 2010. i osvojeno srebro jedna mi je od najdražih uspomena. Bio sam drugi golman i to mi je jedno od najljepših iskustava, nakon rođenja djece. Ne možeš zaboraviti te scene, tu dvoranu, navijače, atmosferu... Imao sam tešku ozljedu u Njemačkoj, tada sam potpisao za Emsdetten u Bundesligi u Njemačkoj, puknuo mi je mišić stražnje lože i nakon toga nema mogućnosti operacije i praktično mi je profesionalni karijera bila gotova. Ugazio sam na loptu na parketu i noga je proklizala, nastalo je puknuće od 22 centimetra... Poslije toga pokušao sam 2013. u Poreču, ali uvijek je postojao strah, to je baš bila preteška ozljeda da bih se mogao nastaviti baviti rukometom.
GALERIJA Džomba: Rukomet malo gledam, a većina medalja skuplja prašinu
Rukometna karijera ga nije zanimala, a posljednjih osam godina radi kao dostavljač paketa za tvrtku GLS. Svako jutro kreće iz skladišta u Opuzenu prema Dubrovniku, a njegov rajon je veći dio Gruža.
– Iskreno, dosadila su mi stalna putovanja, utakmice vikendom, treninzi. Htio sam nešto mirnije, bez dodatnih stresova. Žao mi je što je rukomet kao sport u Hrvatskoj danas pao na niske grane. U moje vrijeme imali smo jake klubove koji su nešto značili u Europi, imali smo jaku reprezentaciju, reprezentaciju koja se sa svakog natjecanja vraćala s medaljom. Najveći krivac za takvo stanje je država koja ne ulaže sredstva, ne samo u rukomet nego i u sport općenito – rekao je Čarapina.
Pratite li uopće rukomet?
– Pratim. Čak i odlazim na utakmice. Najčešće u Split ili Ljubuški. U Metković idem nešto rjeđe. Najčešće sam pak na Poljudu jer sam veliki navijač Hajduka. Napišite slobodno: Hajduk ove godine osvaja prvenstvo Hrvatske – naglasio je Čarapina.
Navijate za Hajduk, a nosite plavu uniformu kao zaposlenik GLS-a?
– I to ću promijeniti na proljeće. Kad zatopli, nosit ću bijelu majicu, već sam to najavio šefovima – ne da se Čarapina.
VEZANI ČLANCI:
Je li naporno ustajati od ponedjeljak do petka svakog jutra u 6 sati, putovati od Opuzena do Dubrovnika?
– Ima dana kad nije, ima dana kad je. Najgore je kada je u punom jeku turistička sezona. Možete zamisliti kakve su gužve u Dubrovniku, treba se probiti uskim ulicama do određene adrese. Pokušavam doći na vrijeme. Velika je gužva kada je i Crni petak. Ali dobra je stvar da se vikendom ne radi, kao ni praznicima – kaže Čarapina.
Jeste li ikad izgubili paket?
– Meni se to nikad nije dogodilo u ovih osam godina. Nekim kolegama je. Jednom prilikom, kad sam tek počeo raditi, ostavio sam pakete u vrijednosti od gotovo 70 tisuća kuna u Slanom. Meni je bilo upisano da su plaćeni i trebalo ih je samo ostaviti u Slanom, ali nisam mogao pronaći kuću. Nisam imao kontakt-telefon primatelja pa sam ih ostavio u garaži. Primatelji su me nakon mjesec zvali i pitali gdje su paketi... Ispalo je da je tim ljudima u Slanom vikendica, a da oni nisu tamo pa je pakete trebalo vratiti. Vratio sam se u Slano nakon mjesec dana i našao pakete točno onako kako sam ih posložio.
VEZANI ČLANCI:
Ima li velikih i teških paketa?
– Najteži koji sam dostavio imao je 30 kilograma. Ne znam što je bilo u njemu. Znam da su najteži za dostavu paketi s vinima. Uvijek postoji opasnost da se boca razbije, srećom to mi se još nije dogodilo. Dogodilo se da paket bude oštećen u transportu, onda obavezno klijenta pitamo želi li otvoriti paket da vidimo je li roba oštećena. U velikom broju slučajeva oni ne žele da se paketi otvaraju, valjda im je neugodno da vidimo kakav je sadržaj.
Otišao Červar, otišao sam i ja
Prepoznaju li vas ljudi kao rukometaša?
– U početku nisu, ali kada je izašla pričao o meni kao dostavljaču, sada svi znaju. I tako, uvijek se malo popriča o rukometu.
VEZANI ČLANCI:
Gdje je srebrna medalja iz 2010. godine?
– U vitrini, na posebnom mjestu.
Čujete li se s nekim iz te generacije, ipak ste igrali uz Balića, Lackovića, Vorija...
– Ne, ne čujem se. Ako nekoga slučajno sretnem, onda popričamo, ali to su rijetki trenuci.
Kako to da ste branili na samo jednom velikom natjecanju?
– Otišao je Lino Červar, otišao sam i ja. Nisam bio u kombinacijama novog izbornika, Slavka Goluže – zaključio je Čarapina.
Što je sramota dostavljati pakete?