Sport je sve češće disciplina koja se doživljava, proživljava i pomno prati uz elektroniku: TV, internet, mobitel. Prošlog tjedna poslovna večera s gostom iz Italije bila je dopunjena promatranjem utakmice Intera na mobitelu; njegovo praćenje prijenosa nastavilo se tijekom šetnje Zagrebom do ulaska u hotel. Naravno, čestitke za uspjeh i boca šampanjca – ipak uživo. No, da bi vrhunski sport, vidljiv na prvenstvima – europskim i/ili svjetskim, Olimpijadama, teniskim turnirima i opstao kao vrhunski, potrebno je uz talent i upornost sportaša koji postaju medijske (mega)zvijezde, učiniti i puno više od postojanja tek osobne ambicije i njihove želje za uspjehom i promocijom.
Sve počinje od prepoznavanja značaja bavljenja sportom za najmlađe kojima je to bitan faktor za početak odrastanja. U toj životnoj etapi važni su lokalni klubovi sa stručnim trenerima te gradovi i općine s uređenim sportskim terenima, dvoranama i drugim prostorima za rekreaciju. Ubrzo piramida postaje uspravnija; to znači, kamo sreće, da u bazi ostaje sve više rekreativnih sportaša poštujući geslo "zdrav duh u zdravom tijelu". Istovremeno, i to ubrzano, odvaja se na brzu i usku životnu traku dio populacije kojoj sport, bilo koji, uz pasiju, postaje i profesija, prvi i dominantni izbor u životu. Jednostavno, postaju profesionalci. I njihov je (ne)primjetan prijelaz u svijet biznisa i medija neumitan. Teško je u svim vrstama medija, poglavito elektroničkih, pronaći atraktivniji sadržaj za marketing i prodaju oglasnog prostora od prijenosa vrhunskih sportskih događaja. Za niz tvrtki i njihove proizvode to znači neophodnu vizibilnost; poruka je – tu smo za vas, a refleksno i stvaranje – ohrabrenje motiva da se taj proizvod, od pića i roštilja do deterdženta i automobila, poželi i kupiti. Možda ne odmah, ali već sutra… Medijski prostor nerijetko se ustupa mjereno sekundama i/ili se financijski vrednuje brojem pregleda i klikova. Nerijetko se lokacije sportskih događaja i vremena tih priredbi određuju prema marketinškim prime time okolnostima.
Doprinos sporta i svega što sport povezuje i generira, mjeri se udjelima u ukupnom BDP-u, doprinosu njegovu rastu ili pak poticanju kreiranja novih industrija rekreacije i zabave s natprosječnim potencijalom narastanja.
Hrvatska je u svijetu poznata po svojim prirodnim ljepotama i turističkim atrakcijama, a odmah zatim po svojim izuzetnim sportašima: nogomet, tenis, rukomet, vaterpolo, veslanje te niz drugih manjih ili više poznatih sportova ili sportaša. Ali, i to bitno ali, je kako da Hrvatska kao populacijski i marketinški zemlja ograničenog kapaciteta uspije sportom doprinijeti zdravlju nacije te istovremeno osigurati stvaranje generacija novih vrhunskih sportaša. Jedino sviješću države da svojom inteligentnom ulogom; hardver-ulaganjima – izgradnjom kvalitetne sportske infrastrukture te softver-aktivizmom – razumnom poreznom politikom koja stimulira ulaganje uspješnih tvrtki – sponzorstva, i to poglavito u vrhunske klubove. One koji stvaraju i razvijaju vrhunske sportaše i za nacionalne selekcije. Takav perpetuum mobile je moguć. Sve ostalo tek su priče, kratkog daha i dometa.
Drveće bez korijenja ne traje dugo, ronjenje na dah je aktivnost za dan ili dva, a ono s opremom je profesionalna aktivnost. Na državi je prepoznati sve vrijednosti sporta za društvo – od odgoja djece do vlastite afirmacije i atrakcije u globalnom okruženju. Kako – tako da svojim instrumentima zainteresira poslovni sektor za financijski racionalna, a tada i poslovno razumljiva ulaganja u sport i sportske klubove.
Što se to prije prepozna, a zatim i ostvari, nacija će biti zdravija, a sportski rezultati će opstati kao bitna referenca Lijepe Naše.
