O meu deus, rekli bi Brazilci, o moj Bože, što nam se to dogodilo! Osamnaest minuta bili smo u raju, držeći najjaču svjetsku reprezentaciju na koljenima, a onda je Neymar uzeo stvar u svoje ruke. Kada se momčad muči i izgleda grogirano, onda pozovi u pomoć Neymara. Tako su nekada stvari rješavali Pele, bucmasti Ronaldo i Ronaldinho, i protiv takvoga igrača jednostavno nema obrane.
Ali, teško se oteti dojmu kako je, uz Neymara, ključno rolu odigrao i japanski sudac, očito čovjek sa zadatkom ili jednostavno skorojević bez ikakvoga osjećaja za igru. Taj blagi dodir Lovrenove ruke i Fredovog ramena bila je Japancu idealna situacija za pogurati Brazilce; iako tu od penala nema ni ‘p’, nitko mu ne može prigovoriti što ga je dosudio. Kakva šteta, jer Hrvatska je, zrelom, pametnom i discipliniranom igrom, veći dio utakmice držala Brazilce u nemoći i strašoj nervozi. Imamo li pravo išta prigovoriti Kovaču i igračima? U toj drobilici, koju smo osjetili samo dvadesetak minuta prvoga dijela, kada nam Brazilci nisu dali oči otvoriti, teško bi se snašla i mnogo jača momčad od kockastih.
Ima li išta gore kada nakon prve utakmice prvenstva moramo reći da – za nas turnir tek sada počinje. Na žalost, ponavlja nam se isto i treće svjetsko prvenstvo zaredom i, ne zaboravimo, već pet utakmica zaredom smo bez pobjede na najvećoj smotri. No, nemojmo ih još otpisati, Hrvati u Brazil su još “živi” . Nema vremena za žalopojke i puste analize, zaboravimo sve što se događalo u Sao Paulu i okrenimo se Kameruncima. Koga ćemo pobijediti ako njih nećemo, ako se uopće pojave na utakmici...
>> Kovač: Sudac je sramota! Ako je to penal, ne trebamo više igrati nogomet
Dasović piše: "iako tu od penala nema ni ‘p’, nitko mu ne može prigovoriti što ga je dosudio". Naravno da mu može prigovoriti, to može dosuditi jedino neznalica ili plaćenik. Ako je to penal, onda se pripremite za festival padavičara u 16-ercu na ovom SP-u. Blago nama.