Jedan iz niza zanimljivih panela na 21. međunarodnoj konferenciji "Kondicijska priprema sportaša" bio je i onaj pod radnim naslovom "Nogometna logistika: Tiha voda brege dere". A tu "tihu silu" u ime HNS-a predstavljali su team menadžerica vatrenih Iva Olivari, glasnogovornik Tomislav Pacak i voditelj odjela za sigurnost Jurica Jurjević. Svi oni, kao i njihovi brojni suradnici, djeluju iza zastora pozornice na kojoj nastupaju vatreni te se kao izvođači pripremnih radova trude da igračkom ansamblu ništa ne nedostaje.
Pozivi u gluho doba noći
Osoba koja doista vodi računa o tome da skupo plaćenim investicijama bogatih europskih klubova ništa ne nedostaje jest Iva Olivari, žena koju mediji vole etiketirati prvom ženom hrvatskog reprezentativnog nogometa. A ona, kako sama ističe, više posla ima sada dok reprezentacija nije na okupu nego kada se okupi jer do tada treba biti sve posloženo.
– Nekidan na placu sretoh poznanicu koja mi reče: "Tebi je super kada reprezentacija nije na okupu" a meni je zapravo sada, primjerice uoči dviju kvalifikacijskih utakmica, najintezivnije. Najveći dio posla treba napraviti između dva okupljanja, rekla bih 80 posto, a kada reprezentativci dođu, radi se na onih 20 posto.
Koliko je intezivna komunikacija s igračima između okupljanja?
– S nekima se čujem stalno, a s nekima uopće ne. No poznato je da je moj telefon dostupan 24/7. Evo vam primjera. Prije nekih 10 godina, još dok je Pletikosa igrao u Rusiji, vidim da me je zvao u četiri sata ujutro. Javim se, a on mi kaže da mu karta koju sam mu poslala ne funkcionira i da ga ne puštaju u zrakoplov. Nakon toga mi je dao gospođu na telefon, pomogao je i njegov šarm, i Stipe je ušao u avion. Drugi naš reprezentativac putovao je sa psom pri čemu su se pojavili problemi s prijavljenom pasminom, dimenzijom kaveza... Kako je u toj situaciji bio prilično impulzivan, rekla sam mu da tako nećemo ništa riješiti te mi je dao gospođu na telefon i uveli smo psa u zrakoplov. Kao što vidite, meni nikad nije dosadno.
"Zabavno" joj zna biti i za vrijeme velikih natjecanja:
– Između ostalog, moram voditi računa o tome što nam nam sve treba u hotelskom restoranima ili teretani, ima li vode, ručnika i slično. Moram paziti i na dodjelu soba, da naši vodeći igrači dobiju bolje sobe jer nisu sve iste, jedna gleda na more, a druga na cestu. Dakako, tada znam da ću vrlo brzo dobiti poruku poput: "Opet si Brozu dala bolju sobu."
U razdoblju dok se pripremaju za okupljanje, ali i za vrijeme priprema, dosadno nije ni Jurici Jurjeviću, voditelju odjela za sigurnost HNS-a, koji je ovako predstavio svoj posao:
– Sigurnosti svi težimo, a na meni je da, bez ulaženja u prvi plan, osiguram takvo stanje u kojem će sve funkcionirati. Bez obzira na to što sam se 20-ak godina bavio sigurnošću na visokoj razini, kada sam počeo raditi ovaj posao, imao sam blagu tremu, a smirivala me Iva govoreći mi da će biti sve u redu i da je reprezentacija svojevrsna vojska. Premda sam prije čuvao predsjednike i premijere, s ovim se ništa ne može usporediti jer odjednom se morate brinuti o sigurnosti velikog broja osoba, a ne zna se za kim je veća potražnja, za izbornikom, kapetanom, igračima ili team menadžericom.
Iz sigurnosne perspektive, organizacija dočeka brončanih vatrenih u Zagrebu bila je vrlo zahtjevan posao.
– Taj se posao mora početi raditi ranije. Morate razgovarati s vodećim ljudima reprezentacije, a oni su usredotočeni na polufinale Svjetskog prvenstva, kakav doček, kakvo što. Doček se kao ne smije planirati, a zapravo se sve mora planirati.
Logistički gledano, olakotna je okolnost na ovom Svjetskom prvenstvu bila ta što je reprezentacija cijelo vrijeme bila u istom hotelu, bez putovanja.
– Mi smo dobili hotel u kojem je 75 posto kapaciteta bilo u otvorenoj prodaji pa je tu bilo i nekoliko restorana u koje su ljudi mogli zalaziti. Zbog svega toga imao sam malu bojazan, no dečki su bili disciplinirani i u vrlo su rijetkim situacijama izlazili iz balona pa moja bojazan nije bila opravdana – kazao je Jurjević.
A da igrači što više budu u balonu, odgovaralo je i glasnogovorniku Tomislavu Packu koji se brinuo o tome kakva će se slika o hrvatskoj reprezentaciji odaslati.
– Svaka reprezentacija ima svog fotoreportera koji na svojim karticama ima tisuću fotki, onih na kojima je sve super, ali i onih na kojima nije. Dakako, mi smo na našim stranicama objavljivali fotografije na kojima su igrači jedni prema drugima srdačni, gdje si daju pet i slično. Da biste dobro radili posao komunikacije s javnošću morate imati sreću, kao što sam imao ja, da oba šefa to jako dobro razumiju. U tome dijelu posla ima više razina – pa smo se bavili odnosima s medijima, digitalnim platformama te korporativnim komunikacijama.
Petković i Livaja zajedno
Kako se to postiže u medijskim istupanjima, kako se biraju igrači koji će ići na presice?
– Na početku okupljanja razgovaram s igračima pa im predstavim najvažnije teme i raspored medijskih aktivnosti. Isprva moraju sudjelovati svi, a kako se približavamo utakmicama, pritisak je sve veći i tada odgovornost preuzimaju iskusniji. Presice su nerijetko dosadne, ista pitanja, isti odgovori, i zato vodimo dvojicu igrača, pri čemu planiramo i koga ćemo upariti, što nam osigurava neku dinamiku. Primjerice, na jednu presicu išli su Petković i Livaja kako bismo pokazali da među njima postoji dobra atmosfera bez obzira na veliki rivalitet Dinama i Hajduka.
Najteži dio posla glasnogovornika sportske vrste zacijelo je onaj nakon poraza.
– Jasno je da rezultat generira njihovu dostupnost i najteži je trenutak u ovom poslu nakon što se izgubi važna utakmica. Tada treba ući u svlačionicu i naći nekoga tko će dati izjavu, a mene bi svi poslali znate kamo. Znam kako to funkcionira, kako kome pristupiti, tko je uopće sposoban za to. Važno nam je da nemamo eksces s izjavama pa biramo igrače koji su smireniji i racionalniji, a ne nekoga tko će izvrijeđati suce, Fifu ili možda suigrača – prezentirao je Pacak.
super, vidim da pratis nogomet...ona je zapravo pogurala muza...