Jesensko sunce obasjavalo je pomoćni teren Gradskog stadiona u Velikoj Gorici, a na njemu su nogometaši nizali krugove. Naslonjeni na ogradu, pratili smo trening momčadi Gorice koja je hit prvenstva, a pogledom smo tražili Lukasza Zwolinskog (25). Ipak je poljski napadač obilježio početak sezone.
Može li intervju?
– Nema problema. Samo vas molim da me malo pričekate, moram pod tuš pa ću doći.
Nije to dugo trajalo, požurio se i bio spreman odgovarati na pitanja.
Kako ste završili u Gorici? Jeste li prije dolaska znali nešto o klubu i Hrvatskoj?
Mi smo prava obitelj
– Sve se dogodilo jako brzo, doslovno preko noći. Menadžer mi je došao s ponudom, rekao da me želi klub iz hrvatske lige koji je upravo izborio igranje u višem rangu. Iskreno, nisam ništa znao o klubu, u Hrvatskoj nisam nikad bio pa mi je u svemu pomogao Michal Maslowski, također igrač Gorice. Čuo sam se s njim, dao mi je puno korisnih informacija. S druge strane, cijeli život sam u Poljskoj, trebao mi je novi izazov, a oduvijek sam sanjao o tome da igram u inozemstvu. Tako sam prihvatio ponudu, a sad se pokazalo da je to bila fantastična odluka.
Poljski napadač sjajno se uklopio, njegove igre privukle su pozornost, a svojim golovima rušio je Hajduk, Osijek, Rijeku... Vremena za prilagodbu zapravo mu i nije trebalo.
– Vrijeme za prilagodbu samo je mali alibi za one koji dođu i ne pokažu odmah svoje kvalitete. Meni se dogodilo da sam došao ovdje, davao sve od sebe na treningu i trener je to vidio. Dobio sam povjerenje i dokazao se na terenu.
Kakav vam je trener Sergej Jakirović?
– Ovoren je i dobro radi svoj posao. Dao mi je povjerenje, a to je za napadača iznimno važno.
Kakav odnos imate sa suigračima?
– Jako dobar! Mi smo zapravo prava obitelj. Jasno da se stranci uvijek nekako drže zajedno, ali domaći dečki nam u svemu žele pomoći. Čak i oni koji možda ne govore dobro engleski. Želimo li i dalje postizati dobre rezultate, moramo se držati zajedno.
Sa sedam golova, trenutačno ste vodeći strijelac lige..., započeli smo rečenicu, a Lukasz nas je dopunio:
– Ali vodeće mjesto dijelim s Kastratijem.
Da, napadač Lokomotive dijeli s vama vrh ljestvice strijelaca. Nego, možete li tako nastaviti? Koliko golova biste mogli zabiti?
– Bilo bi lijepo da na kraju sezone baš ja budem najbolji strijelac, ali nije mi to toliko bitno kao rezultat Gorice. Ne mislim se zaustaviti, željan sam golova, ali više razmišljam o tome kako se podrediti momčadi, jer budemo li igrali jedni za druge, stvarat ćemo više prilika. A budemo li stvarali prilike, bit će i više golova.
Navijao za Hrvatsku
Igrali ste za mladu poljsku reprezentaciju, prate li vas i u Hrvatskoj?
- Nažalost, nemam tu informaciju, ali vjerujem da negdje imaju zapisano moje ime. Nastavim li igrati kao dosad, nadam se da ću jednoga dana biti pozvan u seniorsku reprezentaciju, što mi je veliki san. U Poljskoj je velika konkurencija, pogotovo u napadu, pa će biti teško izboriti se. Baš bih volio upoznati Lewandowskog i igrati s njim. On je klasična devetka, moj uzor i jedan od najboljih igrača na svijetu.
Pratite li hrvatski nogomet, znate li neke igrače?
- Naravno da znam! Kad sam došao ovdje, upravo je trajao SP. Gledao sam utakmice hrvatske reprezentacije i navijao za nju. Posebno mi se sviđa Mandžukić, odličan je igrač. Čak i kad ne zabije gol, ostavi srce na terenu, vuče momčad naprijed i trči od prve do posljednje minute. Kad se borite, ljudi to vide i jako cijene.
Usporedite hrvatsku i poljsku ligu?
– U HNL-u igra se atraktivnije, otvorenije i dinamičnije. Za mene kao napadača je odlično što se preferira napadački nogomet. U Poljskoj je sve čvršće, dueli su žešći i više se svi strogo drže taktike. Rekao bih da je hrvatski nogomet kvalitetniji na samom terenu, ali kad se gledaju stadioni, posjećenost, infrastruktura i sve ono izvan travnjaka, u prednosti je Poljska.
Jeste li stigli zaručnicu odvesti u razgledanje Hrvatske?
– Ona je nekoliko puta bila s roditeljima u Hrvatskoj i stalno mi je govorila da je predivno. Zasad smo išli na kratke izlete, posjetili smo Opatiju, Rijeku, Krk... A čim uhvatimo više vremena posjetit ćemo Dubrovnik.
Kako vam ide sporazumijevanje u Hrvatskoj?
– Učim hrvatski, imam i učiteljicu, nisam tip koji leži doma i igra PlayStation.
Za kraj smo ostavili pitanje o njegovu nogometnom snu.
– Najviše volim gledati Barcelonu, ali realan sam i znam da neću u njoj igrati. Međutim, vjerujem i nadam se da bih mogao igrati u nekoj ligi poput njemačke, talijanske ili engleske...
Zwolinski živi sa zaručnicom Inez s kojom će se oženiti na kraju sezone. Jako im se sviđa u Hrvatskoj, iako će svadba, jasno, biti u Poljskoj.
– Ugodno smo iznenađeni svime u Hrvatskoj. Ljudi su pristupačni i nasmijani. Sviđa nam se što idu na kavu, poslije posla izlaze... U Poljskoj je sve užurbano, a ovdje se stvari ostavljaju i za sutra. Posjetili smo Jadran, predivan je! Morski plodovi su izvrsni, a volim i ćevape – kaže Zwolinski.
>> Pogledajte i kako zabija Bolt
