Lažljivac, izdajnik ili samo običan smrtnik koji je dobio šansu života i nije je želio propustiti. Priča o odlasku Edoarda Reje u Lazio sadrži sve te detalje, ali ima i pozadinu. Reja je bio oduševljen Hajdukom, želio je nastaviti raditi, jer je u Poljudu, u kojem je vladao, kako je sam rekao kada je dolazio, totalni nered, nešto napravio. Momčad je dobila fizionomiju, očekivao je eksploziju braće Sharbini, Strinića... Ali, svih ovih mjeseci preiskusni Reja je duboko ušao u sve spoznaje u Hajduku i oko njega. Onog trenutka kada se Šurjak i Svaguša nisu u prijelaznom roku pretrgnuli da mu dovedu pojačanja, i kad nisu uspjeli prodati Ibričića, Talijan je shvatio da je Hajduk u iznimno lošoj financijskoj situaciji.
– A što će tek biti na ljeto? Ne plašim se za sebe, imam ugovor, ali kakvu ću momčad imati sljedeće sezone? – u uskom krugu pitao se nedavno Reja.
Promislio je i o slabom startu u nastavak prvenstva, ispadanju nakon poraza od Dinama u kupu...
– Ja sam stranac i na kraju ću ispasti krivac za sve. I Svaguši i Šurjaku bit će najlakše da se preko mojih leđa operu pred javnosti – promišljao je Reja.
I kada je dobio poziv iz Rima, nije dvojio ni sekunde. Reja je davno prije odlučio da će otići, samo je čekao mig. I uvjete koje je zatražio. A suze i cijela srcedrapajuća priča ("srce govori da ostanem, razum da idem")? Sve je to bilo odavno pripremljeno u njegovu laboratoriju.
