Na minulom rukometnom Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, na kojem je pomlađeni sastav došao do polufinala, Hrvatska čak i nije pokazala sve svoje mlade adute kojima raspolaže.
Broj mjesta ipak je ograničen, a koliko će nasljednik Željka Babića imati i slatkih muka pokazuje i činjenica da na poziciji desnog vanjskog može računati i na sjajnog 24-godišnjaka Šimu Ivića koji ove sezone igra zapaženu ulogu u Ligi prvaka u dresu poljske Wisle Plock.
Najbolji strijelac bio je baš u utakmicama protiv najjačih – Barcelone, Veszprema i Kiela, a samo je jednu od tih utakmica Wisla izgubila. Poljski je klub Iviću treći inozemni (Celje, Nantes) u karijeri.
Suigrači Mihić i Tarabochia
– Sve su to klubovi iz najviše razine rukometa, sudionici LP-a. Wisla je, u usporedbi s Celjem, korak naprijed zbog sadašnjih rezultata u Ligi prvaka, stalnog rasta ulaganja, posebnog mentaliteta ljudi koji vole taj sport, što pokazuju pune dvorane i dobri navijači. Jako je važna bila i velika želja i zalaganje trenera da dođem u klub. U usporedbi s Nantesom, ovo je korak naprijed, jer dok sam bio tamo, nije bila donesena odluka hoće li se igrati Liga prvaka. Na kraju se igra, ali na nižoj razini od Celja i Wisle – počeo je Šime Ivić.
U vašoj su momčadi još dvojica hrvatskih igrača – Mihić i Tarabochia. Koliko vam to olakšava igranje u Wisli?
– Njih dvojica su mi od velike pomoći, u igri mi posebno odgovara Tarabochia, naš srednji vanjski. Razigravač je momčadi pa je puno lakše sporazumjeti se s njim i u dogovoru napraviti nešto maštovito. Družimo se sva trojica i otvoreno razgovaramo i analiziramo utakmice.
Kakve su ambicije kluba? Je li plan u perspektivi nadmašiti Kielce?
– Ove sezone je cilj proći elitnu skupinu Lige prvaka, odnosno ući u Top 16, a poslije ćemo vidjeti kakvog ćemo protivnika dobiti. Naravno da se nećemo predati protiv Kielcea. U prvoj smo utakmici vidjeli da se možemo nositi s njima. Igrat ćemo i u Plocku, na domaćem terenu, uz naše odlične navijače, vjerujemo u pobjedu.
Prije njegova dolaska u Francusku, Nantes je bio deveti u tamošnjoj ligi. Na kraju sezone osvojio je treće mjesto i brončanu medalju u EHF kupu. Zašto ste napustili Nantes?
– Nakon samo dva mjeseca, Nantes mi je ponudio novi ugovor na dvije godine, baš kao i jedan njemački klub. No, nisam to prihvatio jer sam želio biti u elitnom dijelu Lige prvaka, igrati protiv najjačih. Želim pokazati da sam igrač za najveće klubove. Bez obzira na odlične uvjete u Francuskoj i Njemačkoj, u Wisli mi se nudi puno veća prilika koju sam jednim dijelom iskoristio ove polusezone.
Koliko vam je pomoglo igranje u francuskoj ligi?
– Puno. Iako sam mlad, u usporedbi sa svojim godištem, mislim da prednjačim iskustvom upravo zbog francuske lige, SEHA lige, treće godine u LP-u, uz slovensku i poljsku ligu. Igrao sam s Gorazdom Škofom koji je otišao u PSG, Valero Rivera je u Barceloni, ali poseban dojam mi je ostavio Alberto Entrerríos kojemu je sezona u Nantesu bila i zadnja u karijeri. Koje igrače na vašoj poziciji desnog vanjskog posebno cijenite?
– Lászla Nagya koji igra u oba smjera. Jako je dugo na najvišoj razini, a godinama je bio i kapetan Barcelone. Naravno, tu je i Petar Metličić koji mi je pomogao u reprezentaciji. Također, dojmio me se i Kim Andersson. Kako to da blistate baš u utakmicama protiv najjačih?
– Ne znam jesam li s time rođen ili je to došlo s iskustvom, ali volim biti vođa, nije bitno za koga igram. Još u Celju sam protiv Pariza dao osam golova, Veszpremu šest. Najviše golova zabio sam najjačima. Naravno, to su utakmice koje ne igrate svaki dan. Zato je poseban osjećaj tada biti najbolji!
Jeste li bili razočarani kad ste saznali da ne idete na SP u Francusku?
– Iskreno, bilo mi je teško. Ne samo meni, nego svima koji nisu otišli na SP. Možda je mogao pridonijeti raznovrsnosti igre naše momčadi, prvenstveno dobrom suradnjom s pivotima i krilima.
– Vjerujem da je bilo mjesta i za mene. Prvenstveno zbog moga učinka ove sezone, 32 pogotka u Ligi prvaka. Nakon utakmice protiv Veszprema bio sam u najboljoj sedmorci Lige prvaka.
Imamo snage za zlato
S posebnim je žarom pratio nastup naših rukometaša na SP-u.
– Naravno da sam pratio i da sam na kraju tužan, kao i svaki Hrvat. Od takve prilike da uđete u finale i ispišete povijest do toga četvrtog mjesta...
Sljedeće godine Hrvatska je domaćin EP-a, a prvi krug trebao bi se igrati u Splitu. Što bi vama kao rođenom Splićaninu značilo da igrate tada za Hrvatsku?
– Uh, to je jedan od razloga zbog kojeg sam počeo igrati rukomet. Mogu samo zamisliti kakav bi osjećaj bio igrati pred mojom publikom, posebice što poznajem navijački mentalitet i žar Hrvata, odnosno moga Splita.
Vjerujete li da Hrvatska, s vama ili bez vas, ima dovoljno snage da osvoji zlato?
– Naravno, imamo sjajne igrače, godinama uspješne generacije. Za to ulažem sav svoj trud, da s Hrvatskom osvojim zlato pred našim navijačima. Ne postoji ništa veće od toga. Poslije toga mogao bih zaključiti karijeru!
Ivić je već jednom bio prvak Europe s Hrvatskom – 2011. kao kadet u Crnoj Gori. Tada ga je vodio Silvio Ivandija...
– S Ivandijom sam imao sjajan odnos, sve je bilo odlično. Vodio me kroz sve mlade hrvatske selekcije, osim posljednjeg prvenstva gdje ga je zamijenio Goluža. U tom sam razdoblju dvaput bio u izboru za najboljeg mladog desnog vanjskog na svijetu – zaključio je u razgovoru za Max Ivić.
>>Ivandija uoči utakmice sezone: Oni 'jure' po terenu, nasušno nam je potrebna pomoć navijača
Dođi najesen igrati za PPD Zagreb i mjesto u prvoj sedmorci na idućem europskom prvenstvu ti je zagarantirano !