Genijalac u kopačkama, najveći tehničar među stoperima, profesor nogometa... samo su neki od bezbroj njemačkih novinskih naslova koji opisuju hrvatskog reprezentativca Josipa Šimunića (32), igrača Hoffenheima. Godinama jedan od najbolje ocijenjenih stopera u njemačkoj ligi potkraj ove godine zaokružit će jubilarnih deset godina igranja za hrvatsku reprezentaciju. Karizmatični igrač vatrenog karaktera već je u prvom nastupu za reprezentaciju osvojio simpatije navijača. Posebice je omiljen među hrvatskim navijačima u Njemačkoj, s kojima dijeli iseljeničku sudbinu već punih 14 godina koliko igra za njemačke klubove.
Na samom početku razgovora potvrdio nam je dolazak na Večernjakovu domovnicu, koja će se održati 12. ožujka u Bad Homburgu, a u kojoj je nominiran u kategoriji za najboljeg nogometaša.
– Čuo sam da je vaša Domovnica poseban spektakl. Taj dan igramo kod kuće, pa ću rado doći u Bad Homburg – rekao je Joe.
Ništa od petog mjesta
Nakon ozljede koju ste jesenas pretrpjeli, kakva je trenutačna situacija s vašim zdravljem?
– Ponovo sam počeo trenirati, vraćam se u formu.
Kako komentirate sadašnje mjesto Hoffenheima na ljestvici?
– Izgubili smo dosta bodova u prvom dijelu sezone i mislim da će biti teško doći do ciljanog petog mjesta na ljestvici.
Za hrvatsku reprezentaciju odigrali ste 83 utakmice. Ove godine zaokružit ćete punih deset godina igranja za reprezentaciju. Kakve su vaše prognoze za sljedeća dva kvalifikacijska susreta, s Gruzijom u ožujku i u lipnju?
– Ponosim se svojim desetogodišnjim igranjem za reprezentaciju. Želio bih odigrati sto utakmica u kockastom dresu (do jučerašnje utakmice odigrao ih je 83, nap. ur.). Odnosi između nas igrača i trenera i izbornika Slavena Bilića odlični su. S kvalifikacijama za EP počeli smo dobro. Sljedeća dva susreta smatram jako važnim za kvalifikacije i osvojimo li u njima šest bodova, otvaraju nam se velike šanse.
Smatrate li da je depresija i veliki psihički teret koji trpe sportaši pošast vrhunskog sporta i tko je za to kriv?
– O tome sam dosta razmišljao i došao do zaključka da najveće probleme sportašima odnosno u mome slučaju nogometašima zapravo rade ljudi koji su oko nogometa. Kojekakvi menadžeri i neki treneri koji zbog vlastitih interesa nameću igračima psihički teret. Jedino rješenje vidim u tome da u sportu i oko njega, pa tako i u nogometu, rade ljudi sa znanjem i iskustvom. Te da su to znanje stekli na terenu i da jako dobro razumiju što prolaze igrači i kako im se može adekvatno pomoći.
Može li slava promijeniti čovjeka iz korijena i je li vas slava promijenila?
– Slava jako može promijeniti čovjeka. Nažalost, to sam mnogo puta i vidio. Jedna stara poslovica kaže: Želite li vidjeti kakav je tko čovjek, dajte mu malo masti i novca. Puno njih zaboravi na svoje podrijetlo, što je meni uvijek bilo neshvatljivo. Na mene slava nikad nije utjecala. Znam odakle dolazim i svakoga poštujem. Uvijek sam bio isti i želim takav i ostati.
Pomoći ću mladima
Vidite li se u nekom drugom zanimanju nakon aktivnog bavljenja nogometom ili ćete ipak ostati dosljedni nogometu?
– Namjeravam položiti trenerske ispite te otvoriti neku privatnu školu za mlade nogometaše. Mogao bih u tome primijeniti svoje iskustvo i znanje te pomoći mladim talentiranim igračima. Smatram da je iskren pristup jako važan. Nažalost, često sam nailazio na menadžere koji su me prevarili u savjetima. I to radi svojih vlastitih interesa. To je jedan od razloga zašto želim pomoći mladima.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
