Valjao se od smijeha Hajdukov vratar Danijel Subašić kada smo mu se
obratili. “Dobar dan, ja sam Tomislav Pavličić, nogometaš Cibalije.“
- Ne, ne, ne želim čuti to ime. Ne spominjite ga, molim vas - uzvratio
je Subašić mašući rukama.
Ali, prihvatio je šalu taj vedri dečko. Šetali smo se poljudskim
travnjakom, došli do vratnica. U posljednjih šest prvenstvenih utakmica
Subašić je na Poljudu primio samo jedan gol.
- Evo ovdje, uz samu vratnicu, ušla je ta Pavličićeva lopta. Kako je
čovjek pogodio - vrtio je Subašić film vinkovačkog šoka za bijele.
Dinamo nije bio opcija
Prisjetio se i suza nakon što ga je Pavličić svladao. Ipak, ta je priča
polako iza Hajduka. Kreće treći krug prvenstva, bijeli su izjednačeni s
Dinamom.
- Idemo od utakmice do utakmice. Zagreb je prvi rival, vjerujem da ćemo
nastaviti stazama kojima smo išli prije Cibalije. Nismo uzdrmani,
ozračje je, uz podršku navijača, naše najjače oružje - priča Subašić.
Vjeruje u trofeje, vjeruje, kao i cijela momčad, da će Hajduk na dva
fronta nadvisiti Dinamo. A malo je nedostajalo da Subašić bude sa
suprotne strane.
- To je više bilo medijski nego stvarno. Dok sam branio u Zadru želio
sam prijeći samo u Hajduk. Sve drugo bile su priče, bilo je prirodno da
karijeru nastavim u Splitu - kaže Subašić.
Ispalo je super. Čim je došao u Hajduk stigao je reprezentativni poziv.
Pletikosa idol
- To je neopisiva čast. Biti s tim igračima, trenirati s Pletikosom. A
on je moj idol. Upijam svaki njegov potez. A ni jednom nisam zažalio
što sam stigao ovdje, i kada smo slabo stajali na tablici znao sam da
sam napravio pravi potez. To se sada dokazuje - rekao je Subašić.
Nije lako biti Hajdukov vratar. Malo posla, obrana-dvije po utakmici.
Kiksa ne smije biti.
- Razlika je braniti u Hajduku i Zadru. Naporno sam radio zimus u
Turskoj. Tonči Gabrić me uništavao, ali sada vidim da je svaka
prolivena kap znoja bila opravdana - zaključio je Subašić.
PLETE MU JE UZOR
