Dinko Trebotić je mladić pun samopouzdanja, a na turskim pripremama u svakom trenutku opravdava dres koji nose nogometni velikani. Vučević ga hvali, ali istodobno i pokušava spustiti na zemlju, ne dopušta Trebotiću da poleti. No, to i ne treba, dečko je čvrsto na zemlji.
– Ne letim. Mogu poletjeti jedino na terenu – kaže Trebotić.
Ne pomišlja sada kad je Hajdukova desetka kupiti nekakav bijesni BMW i ludirati se Splitom.
– Ma kakvi! Imam svoj mali suzuki, kupio sam ga sam svojim novcem, nitko mi ga nije darovao – smije se Trebotić.
Odlaskom Ibričića otvorilo mu se puno toga.
– U šest mjeseci preokrenulo se puno toga. Donedavno je bilo upitno hoću li na pripreme, a sada sam jedan od oslonaca. Mnogo su mi pomogle posudbe, to je bio pravi potez. Svi mi mislimo da možemo odmah igrati u Hajduku, ali tek sada vidim da to ne ide preko noći, škola se jednostavno mora proći – objašnjava Trebotić.
Razgovarali smo nakon utakmice Hajduka s Dinamom Bukurešt u kojoj je bio najbolji igrač Vučevićeve momčadi. Nametao se, tražio loptu.
– To mi je dužnost, broj deset mora se nametati. Tko nosi desetku, nije za sporedne uloge. Shvatio sam ozbiljno svoj posao, trener mi vjeruje, a ja mu pokušavam uzvratiti na potpori na najbolji mogući način – rekao je Trebotić.
Lijepo ga je vidjeti na terenu, s brojem deset baš djeluje nekako igrački.
– Malo sam elegantniji, lakši. Skinuo sam dva-tri kilograma – smije se.
Kako vidi proljetni dio sezone?
– Ne smijemo kiksati, već čekati Dinamove propuste. I pobijediti ih u Maksimiru – rekao je Trebotić.
Svi o njemu lijepo govore, pohvalio ga je i Dinamov trener Vahid Halilhodžić.
– Ugodno je čuti da te hvali trener najvećeg rivala, no neka se pripazi Hajduka u Maksimiru – rekao je Trebotić.
Trebotić: Gode mi Vahine pohvale, no neka čuvaju pohvale i pošalju neku primjerenu ponudu i evo mene na autobusu Split-Zagreb da krenem i potpišem za sveti modri klub iz vanka EU savezne balkanske metropole..