Da bi došao u priliku da postane najveći UFC-ov teškaš svih vremena, Stipe Miočić morao je prvo postati svjetski prvak. A Amerikancu hrvatskih korijena to je pošlo za rukom u 34. godini, u svibnju 2016. kada je pred 45 tisuća gledatelja u Curitibi nokautirao branitelja naslova Werduma.
Prije no što će postati šampion, nekadašnji Cro Copov suvježbač pobijedio je istinske legende slobodne borbe – mitskog Minotaura i “posljednjeg ruskog cara” Fjodora, a pojas je osvojio gušenjem prvaka Caina Velasqueza.
Sve to Werduma je učinilo odveć samouvjerenim pa je on, kao džiju-džicu specijalist, odlučio boksati s Miočićem. A to je, bogme, skupo platio – nokautom. Prvu obranu naslova Stipe je imao protiv Overeema koji je u nekim trenucima bježao po kavezu. No u toj borbi Stipe je dospio u nokdaun našavši se u hvatu gušenja, no izvukao se i svoje navijače, u svom Clevelandu, doveo do ekstaze.
Nakon toga uslijedio je brutalan, nokauterski uzvrat Junioru Dos Santosu koji i danas tvrdi da Miočić jače udara i od zastrašujućeg Francisa Ngannoua.
Četiri borbe u manje od tri minute
A baš je kamerunski “Predator” bio sljedeći Stipin izazivač, pri čemu se mislilo da će ta sirova afrička snaga zgromiti bijelog prvaka, no Miočić se borio taktički briljantno i nadboksao tehnički slabije potkovanog snagatora.
Hoće li biti tako i u sljedećem njihovu okršaju – a Ngannou je Stipin idući izazivač – teško je reći. Ono što zvuči zastrašujuće jest da se “Predator” u posljednjih 20-ak mjeseci obračunao s četiri elitna teškaša za ukupno manje od tri minute. Blaydesa je riješio za 45 sekundi, Velasqueza je vratio u mirovinu za 26 sekundi, Dos Santosa je pospremio za 71 sekundu, a novu UFC-ovu nadu Jairzinha nokautirao je za 20 sekundi.
Dakle, to je sada tehnički bolji i još razorniji borac nego onaj kojeg je Stipe pobijedio u siječnju 2018. i svjetskom prvaku će trebati taktički najpametnija borba u karijeri da bi još jednom pobijedio ovu zvijer. Naime, koliko god on bio tehnički neprecizniji, on ima takvu bradu da može primati i istovremeno mahati tim svojim ručerdama koje, ako pogode cilj, šalju suparnika u snove u kojima Ngannou ostaje njihova istinska noćna mora.
Pobijedi li Ngannoua, Stipin sljedeći protivnik mogao bi biti Jon Jones, poluteškaški svjetski prvak i jedan od najdominantnijih boraca u povijesti UFC-a. Jones se uzda u brže noge i ruke, to je borac jednako dobar na nogama i u parteru, a njegova najjača oružja su udarci laktovima iz okreta, udarci prednjom nogom u koljeno i kvadriceps suparnika, ali i leteće koljeno.
Jones na odvikavanju
Nažalost, čovjek za kojeg su rekli da za MMA predstavlja što i Michael Jordan za NBA nije uzoran građanin. Štoviše, čak tri puta mu je oduzet naslov prvaka UFC-a.
Prvi put kada je pobjegao s mjesta nesreće nakon što se zabio u automobil u kojem je bila trudna žena kojoj je tada slomljena ruka. Drugi put je suspendiran radi konzumacije kokaina pa je uoči borbe za poluteškaški naslov s Cormierom umjesto u kavezu završio u klinici za odvikavanje.
Ta se borba, na koncu, ipak dogodila i u njoj je Jones slavio nakon high-kicka nakon čega je uslijedio novi udarac za njegove fanove. Otkriveno je da je uzimao anaboličke steroide, no Američka antidopinška agencija oprostila mu je 30 od potencijalnih 48 mjeseci zabrane nastupanja.
I dok Jon Jones (33) ima problematičnu prošlost pa i sadašnjost, Ngannou (33) ima znatno pozitivniji biografski profil. Štoviše, kao netko tko je odrastao u afričkom siromaštvu želi činiti što više dobra pa je u svom Kamerunu izgradio i opremio dvoranu za borilačke sportove. Da klinci poput njega bar dobiju priliku baviti se sportom.
Ngannou je počeo boksati s 22 godine pa nakon godinu dana prestao. S 26 uputio se u Pariz da bi se bavio profi boksom, no završio je na dva mjeseca u zatvoru zbog ilegalnog prelaska granice.
Potom je dva mjeseca bio beskućnik na pariškim ulicama. Spavao je na parkingu, u vreći, sve dok nije dobio neku sobicu i ponovo počeo trenirati. Samo dvije godine kasnije debitirao je u UFC-u koji sada ima najozbiljniju namjeru pokoriti.
To samo jasno pokazuje do kud je došao ovaj svijet i ljudi koji upravljaju organizacijom, Stipe sa svojim običnim normalnim životom im krv pije jer im ne odgovara a lika koji konzumira drogu, zamalo ubije nerođeno dijete i svjesno pobjegne promoviraju i opraštaju i guraju ispred očiju mladih u taj film - takav ne bi do kraja života smio pristupiti svjetlima pozornice kako ni na koji način mladi u njemu ne bi ni u snu pomislili da im treba biti i u čemu uzor. Eno ti ilegalne borbe pa se bori za kikiriki....