Čini se da suci nisu imali na umu da žena radi 90 posto kućanskih poslova, prigovor je najpoznatije hrvatske aktivistice za prava žena Sanje Sarnavke sucima Ustavnog suda, nakon njihove zapovijedi zakonodavcu da izjednači radni vijek žena i muškaraca.
Ali, zašto žene rade sve kućanske poslove, zašto na to pristaju, što same čine u vlastitoj kući da ne bi bile osobe drugog reda? Ako je vjerovati Sarnavki, žene ne čine ništa. No, nije baš tako, jer ne pristaju sve žene na to, a to ne želi ni dio muškaraca, pa preuzimaju svoj udjel u kuhanju, peglanju i pranju. Žene koje sve rade same prešutno su na to pristale i zapravo i nemaju pravo tražiti da im društvo na neki drugi način nadoknadi to što su danas, u 21. stoljeću, svojim muževima manje partnerice, a više sobarice i kuharice.
No, bilo je očekivano da odluka koja će žene vezati uz radno mjesto jednako dugo kao i muškarce biti nepopularna. Prvi put je to, naime, da i žene na putu do ravnopravnosti nešto i gube: povlasticu da rade kraće.
Problem je, očito, u tome što su žene u Hrvatskoj dopustile da se od 90-ih nanovo razmaše primitivni patrijarhat, sudjelujući ponekad i same u srozavanju kriterija. Tako je baš voditeljica Željka Ogresta pozvala Antu Kovačevića na TV kako bi razradio svoju sramotnu šalu o ženama i madracima. Kako je, primjerice, ijedna žena u Saboru mogla dati glas za izbor Vice Vukojevića za suca Ustavnog suda nakon što se “proslavio” izrekom “manje pričaj, više rađaj”?
Sarnavka kaže i da će ova odluka Ustavnog suda pogoditi žene koje crnče za minimalac. No, zašto uopće itko crnči za minimalac? Gdje su sindikati, gdje štrajkovi? Zašto se mirimo s tim da vlasnici grade dvorce i kupuju bijesne automobile, a radnici moraju pričekati mirovinu da bi se iole odmorili? Pomislimo li, kad idemo u nedjeljnu kupovinu, kako je svim onim prodavačicama?
Kao da bismo svi najradije da sve naše probleme riješi netko drugi, građanske akcije vrlo su rijetke. Zato je možda pogriješio i Ustavni sud u slijedu koraka, na što je upozorila i sutkinja Agata Račan. Možda bi zaista bilo bolje da je taj sud, kako se to često činilo u bivšem sastavu, samo pokrenuo postupak ocjene ustavnosti i pozvao na stručnu raspravu sve zainteresirane, od sindikata do ženskih udruga.
Rezultat bi, na kraju, vjerojatno bio isti jer će za desetljeće ili dva ionako posvuda radni vijek biti za muškarce i žene jednak (i vrlo dug). No, jedno važno društveno pitanje bilo bi tada raspravljeno u javnosti, s više aspekata od samo ustavnopravnih. Jer, valja reći da Ustav daje mogućnost i za drugačiji stav, da žene i dalje budu povlaštene ako za to postoje društveni razlozi.
