Barba Miljenko, čestitam na priznanju, na primanju u Vintners Hall of
Fame. Velika je to čast, kako se osjećate biti članom Kuće slavnih
vinara?” Tim je pitanjem sredinom tjedna počeo moj telefonski razgovor
s dragim prijateljem i legendom američkog vinogradarstva Miljenkom
Grgichem, čovjekom hrvatskog podrijetla.
“Osjećam se poput malog djeteta. Razdragano i veselo, mogao bih
poletjeti od sreće! No, moram biti pažljiv, čuvati krhko zdravlje, jer
i puno radosti u mojim godinama može naškoditi”, odgovorio je
kalifornijski čarobnjak u proizvodnji vina. Od pariške pobjede 1976.
godine kad je Grgichev Chardonnay/73 dobio najveći broj bodova na
najslavnijem kušanju vina u povijesti, raste svjetska slava i poslovni
uspon barba Miljenka koji je na butelje svoga kalifornijskog vina prije
trideset i više godina stavio hrvatsku šahovnicu.
Napravio je to usprkos svima i svemu, politici i dušobrižnicima iz
jugoslavenske diplomacije, jer je potreba da mu simbol napuštene
domovine bude blagoslov i sjećanje na podrijetlo i na tradiciju kojoj
su ga učili roditelji bila jača od svih zapreka.
Često se pitam tko će nove generacije hrvatskih iseljeničkih potomaka u
Americi učiti ljubavi prema prvoj domovini kad životni vijek završe
dobri ljudi poput Miljenka Grgicha. Svaki je razgovor sa šarmantnim
85-godišnjim Grgichem poseban dar i priča za sebe jer on rečenice slaže
kao da je Andersen, sve je bajkovito i puno topline.
“Odmaram se u Palm Springsu, ovdje je toplo i nema kiše i to mi
odgovara jer ne podnosim vlagu. Prebolio sam neke bolesti i sad sam sve
bolje. Moram prikupiti snage za put u Hrvatsku. Znate li da nisam bio u
svojoj vinariji na Pelješcu od 2003. godine? Kuću slavnih vinara
osnovao je Kulinarski institut Amerike u zgradi bivše vinarije
Greystone u Napa Valley sa svrhom promicanja vina i odavanja priznanja
pojedincima zaslužnima za razvoj kalifornijskog vinogradarstva i
vinarstva.
Sedmog ožujka, kad će službeno biti proslavljen još jedan uspjeh barba
Miljenka, okupit će se brojna slavna imena iz američkog gospodarstva i
politike.
Život i poslovni uspjeh Miljenka Grgicha dobar je primjer “američkog
sna” koji zaista postoji. Došao je u Ameriku krajem pedesetih godina
prošlog stoljeća i počeo sam, bez poznanstava, slabo govoreći engleski
jezik, graditi kamen po kamen vinarsko carstvo, napajajući
kalifornijske vinograde svojim znanjem koje je stekao od oca ali i
studirajući na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu.
“Ma kakva slava, moć – ništa od toga nije mi bilo motiv u životu! Ja
tvrdim da tek sada, u osamdesetima, napokon imam lijepu kuću. Unatoč
svim uspjesima, ja se osjećam malim i bezbrižnim poput pastira u mom
rodnom selu. Proizvoditi vino je kao i odgajati djecu. Morate biti
strpljivi, puno voljeti i puno praštati te zaboraviti loše godine.”
Sazrijevanje vina, njegovu snagu i punoću okusa barba Miljenko
uspoređuje i s rastom države i njezina naroda pa stoga s optimizmom
gleda i na budućnost Hrvatske. “Kad sam devedesetih godina došao u
Zagreb i donio moja kalifornijska vina, neki su govorili: pa nije to
baš toliko dobro, previše potičeš barique bačve. Nisam se ljutio, nego
sam ih strpljivo učio. Pa zar nisam uspio?
Jer, u Hrvatskoj sada ima puno dobrih vina i svi traže barique. Ne može
se ni država idealnom stvoriti preko noći. Trebaju joj, kao i dobrom
vinu, kvalitetni ljudi i ljubav koju u nju ugrađuju.” Ja mislim, dragi
barba Miljenko, da nama treba više Miljenka Grgicha!
POGLED S MANHATTANA
