nagradna priča

50. priča: Daša Drndić: Prisluškivanje: Govori Augusta

Schumann je već dugo bio mrtav, Clara je pjevala po Evropi, stalno je odlazila na turneje, bila je jako popularna, a lijepi Ludwig pisao je i zvao i molio, mama, izvuci me odavde, ali mama nije stizala, imala je angažmane premda, ruku na srce, posjetila ga je čim je uhvatila malo vremena, četiri godine poslije

49. priča: Saša Stanić: Friz gospodina S. S.-a

Razbor je prezirao. Borio se protiv njega. Zatirao ga. Govorilo se čak da ga je i gurao pod tepih. Doduše, prepreden je taj razum, pa se on znao izvući i pratiti ga

48. priča: Matko Marušić: Brak

Gospođa se pridružila Zelenima i brine se za napuštene životinje, a kćeri su otišle na studij u Italiju i tamo se sretno udale. On je aktivan u svojoj staroj stranci

47. priča: Bartul Matijaca: Claire

Otada se Claire i ja viđamo i hvatamo u klinč svakog dana osim ako nas omete kakav neočekivan prekid u vezama. No tada to nadoknadimo višekratnim dnevnim sudarima

46. priča: Mijo Franković: Posljednja boca malvazije

Iz pogonske kućice otac je primijetio pokidane ostatke odjeće na vučnom užetu. Uskrsno piće nije popijeno, životna Kalvarija kuma Bana završena je u njegovoj prvoj i posljednjoj životnoj radnoj smjeni u sastavu druge rudarske smjene jame „Lipovina“

45. priča: Nikola Đuretić: Dosje

Došlo je vrijeme da se otvaranjem toga dosjea zaključi još jedno poglavlje vlastita života.S tim sam se mislima našao pred vratima Državnog arhiva gdje me ponovo zapljusnula bujica prizora iz prošlosti. Svi oni studentski dani koje smo provodili u toj istoj zgradi što je tada još bila Nacionalna i sveučilišna knjižnica

44. priča: Acija Alfirević: Intermezzo

43. priča: Branka Primorac: Kućni majstor

Rasporila sam stari šav, izmjerila se i odrezala višak tkanine. Iglom i koncem označila sam liniju po kojoj će singerica ostaviti svoje čvrste simetrične tragove. S malo treme ali hrabro pokrenula sam je i nakon dva-tri zamaha nogom pjevala je kao u iskusne krojačice

42. priča: Dubravko Jelačić Bužimski: Kino za jednu ruku

Sinu mi najednom da ga uopće nisam pitao za ime. On je i dalje bio nepomičan unutar staklenog okvira kafića, kao što su znale ostati nepomične slike na ekranu zbog iznenadnog kvara na projektoru u starim kinodvoranama

41. priča: Stjepan Čuić: Ramo