nagradna priča

35. priča: Drago Štambuk: Haljina na vodi

Ča će reć svit, ča će reć svit; majko moja ča si me rodila, donila ‘vaku ‘vod

34. priča: Rudolf Lokas: Prašina i slonovi

Slonovi su otvorili surle, natapali kišom. Suha zemlja bubrila je kao natopljeni kruh, ljudi i zvijeri stajali su nepomični na čistinama

33. priča: Nenad Šepić: Slučaj drugarice Melite

I dok je govorila, promatrao sam članove kolektiva. Mnogima se na licima očitovala nelagoda, nisu mogli shvatiti što se to zbiva...

32. priča: Miroslav Mićanović: Dvorac

Nije se nakon toga približavao šumi. Išao bi uz cestu, pozdravljao prodavačicu u lokalnoj trgovini, mahnuo nekolicini radnika...

31. priča: Lajčo Perušić: I kak ona neš' pil

30. priča: Šime Storić : Marijolu nema tko pokrasti

Prije pada sela, njih desetak starčadi do zadnjega dana su otezali, tvrdoglavo uznastojali ne napustiti svoje domove. Onda, kad su se neprijateljski tenkovi bučeći spuštali niz padinu nadomak sela i pješadija nezaustavljivo nadirala...

29. priča: Slobodan Novak: Znalčeva poduka

I tako je to potrajalo sve dok sam uspijevao disput održavati. Vanček se onda ipak oprostio, odlazeći indigniran, samo mi je dobacio: – Nalijevaj se čajem. Skači po stubama. Bit će sve dobro: izmokrit ćeš

28. priča: Goran Novaković: Moj obračun sa svima

Nedavno sam izišla iz srednje škole pa bih svakako htjela reći nešto o profesorima, jer o njima valja progovoriti napokon iskreno. Ti su ljudi posebna priča, među njima ima toliko zalutalih da to nije normalno

27. priča: Mirjana Smažil Pejaković: Samo čaglji

Oštra bol natjera ga da legne na trošni ležaj. Poslije onoga prvoga jakog bola tijelom mu prostruji vrućina i blažena milina. Sigurno je infarkt, načas pomisli. Pokuša se sjetiti što treba učiniti

26. priča: Alojz Majetić: Dvostruki tobogan

Dečkić, bistro hiperaktivno djetešce, energično je ispruženom ručicom pokazivalo obližnji horor izložak, skulpturu golog muškarca s kojeg se cijedila krv u brojnim potočićima od tjemena do stopala