Godine u Hrvatskoj prolaze kao kolona ispaćenih ljudi u kojoj je svaki novi sirotan mršaviji i beznadniji. Prema jučer objavljenom istraživanju GfK, pokazala je to i protekla godina, u kojoj su građani bili osjetno siromašniji nego u prethodnoj i osjetno pesimističniji. Tako je 58 posto anketiranih imalo manje novca nego prije, 42 posto predviđa da će im se financijsko stanje pogoršati, a 46 posto jedva spaja kraj s krajem. Nešto više od dvije trećine građana ili 10 posto više nego lani prognozira gore gospodarsko stanje u Hrvatskoj u idućih dvanaest mjeseci. Velika većina građana, 82 posto, očekuje rast cijena, a više od tri četvrtine očekuje rast nezaposlenosti. I tako dalje. Kad se tim sumornim postocima dodaju još neki podaci, stanje izgleda još sumornije. Na primjer, oko 430.000 građana duguje 14 milijardi kuna poreza, a 246.000 je pod ovrhom zato što ne plaćaju porez i režije ili ne otplaćuju kredite. Budući da i ekonomski stručnjaci predviđaju lošu godinu te budući da je i ministar Linić priznao kako je rejting “smeće” koji nam je dodijelio Moody’s slika Hrvatske, beznađe je posvudašnje a izlaz nitko ne vidi.
Stanje je gotovo pogrebno: stoji se na mjestu, ne očekuje se ništa i nitko se ničemu ne nada, samo se žalopoji. Kad je riječ o vjeri u budućnost, na neki je način u socijalizmu bilo bolje. Makar je uvezen izvana, i makar se njime manipuliralo, ipak je bio studentski bunt 1968., a još jači i konkretniji bio je i 1971. godine. Kao i u Europi i svijetu, riječ intelektualaca je imala težinu i odjek, bila je među njima spremnost na žrtvu mnogo veća nego danas. Koliko-toliko, barem u iluziji mladeži i nacionalne intelektualne elite, “mali čovjek”, radnik, domoljub – bio je zaštićen, imao je svoje glasnogovornike, bilo je nade da će biti bolje. Istina, tu je nadu nemilosrdno uništavala represija, ali se znalo - svaka nova prilika imat će neke svoje nove junake i nova očekivanja. Ničega od toga danas nema. Demokracija je dala za pravo svima, ali i dokinula svaku mogućnost da se bude djelotvoran u zaštiti obespravljenih građana. Ako su se šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća buntom i medijima znale uzdrmati utvrde vlasti, uznemiriti pa i uspaničiti komunističke vlastodršce, ništa se slično danas ne može dogoditi.
Tko danas može pokrenuti one mitinge po dvoranama i na otvorenome, ono obilje studentskih i omladinskih listova ili “Hrvatski tjednik” i druge medije koji bi bili neko svjetlo u mraku što se, kako pokazuju podaci s početka teksta, stišće oko ove zemlje i njezinih građana? Vlast i krupni kapital mogu biti posve bezbrižni. Obespravljeni i osiromašeni građani, otpušteni radnici, to jest gotovo polovica stanovništva koja jedva veže kraj s krajem ostala je bez zaštite. O njima se više ne brine ni državni autoritet ni buntovni intelektualci i mladež ni oporbeni zastupnici koji uspješno štite samo svoje plaće i povlastice. Moral je u Hrvatskoj u potpunom raspadu, a nema nikoga da otvori prozore. Vlast je u službi krupnoga kapitala, pogotovo stranoga, koji joj jamči opstanak i financiranje sve dok ničim ne ugrožava njegove interese. U ime toga kapitala ona programirano osiromašuje svoje stanovništvo i gospodarstvo, koje onima što odlučuju o sudbini Hrvatske i nije potrebno. I djetetu je jasno da bez proizvodnje i izvoza nema ni zapošljavanja, ni boljega života, ni vraćanja inozemnih dugova, a stranim profiterima koji vlast u Hrvatskoj drže ucijenjenom nije ni do hrvatske proizvodnje koja bi ugrozila uvoz ni do izvoza. Takvo stanje, dakako, održavaju strane banke u Hrvatskoj kojima služe hrvatski zakoni i politika Hrvatske narodne banke. Stoga su sve veća nezaposlenost, sve veće siromaštvo, sve veći broj zaduženih građana, sve više građana pod ovrhom, sve veći pesimizam i beznađe što ga je pokazalo spomenuto istraživanje posljedica sustavnog iscrpljivanja Hrvatske protiv kojega Milanovićeva vlast ništa ne poduzima nego u njemu sudjeluje, kao što je sudjelovala i bivša, Sanaderova.
08.02.2013. u 19:02h yututu je napisao/la: karikatura - ako je demokracija, ne može bit na vlasti više pripadnika nacionalnih manjina nego većinskog naroda - mora ih biti manje, srazmjerno njihovom udjelu u broju pučanstva ********** E pa zato sam ja za ukidanje manjina i asimilaciju. Sva ostala prava moraju imati - mogu njegovati svoj jezik kao npr. gradiščanski Hrvati u Austriji. Svi građani u RH trebaju biti jednaki i imati jednaka prava bez obzira na nacionalnu pripadnost.