Hrvatska radiotelevizija još je uvijek javna radiotelevizija! Koliko je poznato, zakon nije promijenjen, pretplata se plaća, HRT još uvijek ima obveze kao javni servis građana, pa bi bilo za očekivati da se to prepoznaje i u njezinu programu. I ne samo u informativnim emisijama. Ta pozicija javnog servisa mora biti prepoznatljiva i u svim drugim programima. A ne da nam se pod nos guraju turske i meksičke, ali i užasno loše domaće sapunice. Tome je mjesto na komercijalnim televizijama, a ne u udarnim terminima HRT-a. Ali očito da i novac teško nagriza HRT. Ili da nam se stalno guraju strani dokumentarci, filmovi, kao da kod kuće nema dovoljno sposobnih ljudi koji bi mogli napraviti nešto naše...
Nakon dugo vremena imamo priliku gledati i uživati u izvrsnom domaćem serijalu „Hrvatski kraljevi". Ali kada ste u posljednje vrijeme na Hrvatskoj televiziji pogledali neki dokumentarni film domaće proizvodnje?
Nije da ih nema, ali da biste ih vidjeli u programu Hrvatske televizije, morate ili biti vampir, jer jedan je termin za njihovo prikazivanje nešto prije ponoći, ili pak bježati ranije s posla jer je drugi termin emitiranja u pola četiri popodne.
No dokumentarne filmove strane proizvodnje uvijek možete gledati u najboljim terminima i to obično paralelno s nekim domaćim proizvodom poput serijala „Hrvatski kraljevi". Tako ćete na HTV-u prije doznati nešto o afričkim slonovima ili pticama u Australiji, Viktorijinim slapovima ili svjetskim povijesnim događajima nego o flori i fauni u Hrvatskoj te njezinoj povijesti i kulturi.
A nije da nema takvih filmova, navodno ih je 60-ak spremnih za premijerno emitiranje, ali se nemaju kada pustiti ili služe za popunjavanje rupa u programu. Tako je prošli mjesec bez najave nešto prije pola noći pušten zanimljiv dokumentarni film o glagoljici. Kako stvari sada stoje, situacija ni sljedeće godine neće biti ništa bolja.
Prema planovima za iduću godinu, od smanjenog proračuna za Dokumentarni program najveći dio predviđen je za otkup vanjske, strane i domaće produkcije. Opravdanje za to je zakonska obveza prema kojoj Hrvatska televizija u svom programu mora imati 15 posto vanjskih proizvoda pa je najveći dio toga svaljen na Dokumentarni program. Naravno, tu je i još jedno opravdanje, da je HTV-ova produkcija skupa i da se radi uštede treba ići na „outsourcing".
Inače ta je riječ vrlo popularna u upravi HRT-a, a njezina glavna nit vodilja u uštedama je da se radi, odnosno ne proizvodi ništa. Tako i ljudi u proizvodnji postaju višak, a sve se ionako jeftinije može kupiti.
To jeftinije najočitije se može vidjeti na posljednjem serijalu o Vukovaru čija jedna epizoda stoji 350.000 kuna za koje se, s obzirom na prikazano, ne može vidjeti na što su točno utrošeni. Slično će biti i s novim serijalom u vanjskoj produkciji o jugoslavenskoj tajnoj policiji gdje će HTV između ostaloga kupovati svoju vlastitu arhivu. Osim toga, u vanjskoj produkciji ne proizvodi se previše dokumentarnih filmova jer oni nisu previše isplativi pa tako na komercijalnim televizijama (RTL i Novoj TV) nećete vidjeti dokumentarce o temama s hrvatskom tematikom. A što znači kada vam netko drugi radi dokumentarni film o vlastitoj povijesti najbolje se može vidjeti u novom dokumentarnom serijalu koji je odabrao Đelo Hadžiselimović – „U Europi".
U njemu je nizozemskom redatelju Roelu van Broekhovenu jedan od glavnih vodiča i tumača o zbivanjima na prostorima bivše Jugoslavije pranećak Gavrila Principa koji se u ratu u Bosni i Hercegovini borio na strani bosanskih Srba! Naravno, iza svega uvijek stoji novac, a novca nikada dosta.
Strane dokumentarce koji se kupuju na veliko treba negdje i pustiti, pa dakako da smeta i već simbolični domaći dokumentarni program. A Marija Nemčić odavno je već rekla da Dokumentarni program na HTV-u treba ukinuti!
kad već spominjemo katastrofu zvanu hrt: zanimljivo je kako jako gledanu seriju dr. house namjerno emitiraju u terminu pulsa hrvatske. tko zna zašto..