Hrvatsko društvo je tradicionalno, neki bi čak rekli mačističko na
balkanski način, te stoga ženama nije lako probiti se na moćne pozicije
s kojih mogu uređivati svijet po svojoj mjeri. Stvari se, međutim,
gledajući iz ženskoga kuta, ipak kreću nabolje, ali će proći još puno
vremena prije nego što žene dođu do razine ravnopravnosti kakva,
primjerice, već sada postoji u nekim skandinavskim zemljama. Neke su se
profesije već i sada poprilično feminizirale, ali ne zbog ženskog
uspjeha, već prije svega zato što u tim profesijama ima sve manje novca
te ih muškarci jednostavno napuštaju.
To se davno dogodilo s prosvjetom koja je već dugo siromašna i puna
žena. Javnom upravom u posljednjih 15 godina dominiraju žene, a sličan
se proces događa i u zdravstvu.
Međutim, na razini na kojoj se iskazuje prava moć i vrti velik novac
uvijek nešto zapne pa žene postaju besperspektivna manjina. Dosta često
događa se da su žene u politici ili u poduzećima samo dekoracija,
odnosno da samo formalno zauzimaju istaknute i moćne pozicije, a u
stvarnosti imaju sporednu ulogu.
Žene se ne razmeću utjecajem
Na drugoj strani, pojavljuje se sve veći broj žena koje zaista
upravljaju, vladaju i donose važne odluke o kojima ovisi sudbina mnogih
muškaraca.
Ima dosta sposobnih žena koje su na važnim i utjecajnim
pozicijama, ali to još nije dovoljno. Čak i neke žene koje formalno
imaju moć ne koriste se njome dovoljno kaže Sanja Sarnavka,
predsjednica B.a.b.a. i borac za ženska prava.
Kao primjer navodi potpredsjednicu Vlade Jadranku Kosor koja se po
njezinu mišljenju ni približno ne koristi svojom formalno vrlo
utjecajnom pozicijom. Dodaje da žene, za razliku od muškaraca, nemaju
potrebu da se razmeću i pokazuju moć u javnosti, što smatra pozitivnom
osobinom.
Ministrica Marina Matulović-Dropulić, najmoćnija žena u Hrvatskoj, koju
cijene i protivnici jer je svoju moć stekla na način kakav priželjkuju
sve moderne žene. Puno je radila, bila je uporna, pokazivala je
odlučnost kada treba, ali nije bježala ni od sukoba kada je procijenila
da nema drugog izlaza.
Voljela bih vidjeti što više žena čija moć poput moći Marine
Matulović-Dropulić izvire iz kompetencije, a ne iz neformalnih veza,
postelje ili neke isprazne ljepote kaže Sarnavka. Za nju je važno
da žene vide prave uzore i da ih pokušaju slijediti.
Sociolog dr. Slaven Letica ističe da žene političarke i žene političara
imaju privremenu moć jer se ona temelji na delegiranoj moći ili na
izvedenoj moći koja izvire iz trenutačnog političkog, institucionalnog
ili medijskog položaja. To zapravo znači da će žene političara, pa i
same političarke ili pak žene koje su na neki drugi način podložne
smjenama i reizboru, imati promjenjivu moć. Žene iz biznisa, posebno
one iz jakih obitelji, bit će u puno boljem položaju. To u praksi znači
da je pozicija Mirjane Sanader, Dunje Mesić ili pak Marije Nemčić puno
nestabilnija jer su moćne samo do onog trenutka dok im je suprug ili
otac na visokoj funkciji ili dok se, kao Marija Nemčić, nalaze na
direktorskom mjestu. Na drugoj strani, Iva Balent i Biserka Fižulić bit
će utjecajne kao i sada bez obzira na to tko bude vladao nakon
sljedećih izbora.
Slučaj Nevenke Tuđman
Što se događa kada nečija moć izvire iz političke pozicije oca, možda
se najbolje vidi na primjeru Nevenke Tuđman, kćeri prvog hrvatskog
predsjednika. Dok je on vladao, Nevenka Tuđman bila je nezaobilazan
čimbenik hrvatskog društvenog života. Nakon odlaska predsjednika
Tuđmana s političke scene njezin utjecaj naglo, čak bi se moglo reći
strmoglavo, pada. U ovom trenutku Nevenka Tuđman vjerojatno nije ni
među 500 najutjecajnijih žena, a prije desetak godina bila bi sasvim
sigurno među prvih pet.
Djelovanje iz sjene "papučara"
Stabilnu i dugoročno respektabilnu moć imaju i sve više će imati
žene tajkuna, kapitalista, novčarskih magnata i poduzetnika tvrdi
Letica.
Dakako, u procjenjivanju moći nailazimo na neke objektivne zapreke jer
je teško procijeniti utjecaj žena koje djeluju iz sjene.
Da bi se moglo znati kolika je doista moć tih "moćnica iz sjene",
trebalo bi znati znatno više o odnosima moći u tajkunskim i političkim
obiteljima, tj. je li konkretni kapitalist ili političar "papučar" koji
djeluje u skladu s raspoloženjem, voljom, pa i hirovima svoje bolje
polovice ili ne upozorava dr. Letica.
No, bez obzira na izvore i na podrijetlo, opći je zaključak da su žene
sve moćnije, sve organiziranije i sve samosvjesnije. Njihovo vrijeme
dolazi.
Hloverka utjecajna, Kolinda bez velike moći
Kako formalna pozicija ne znači uvijek i stvarnu moć, možda se najbolje vidi na primjeru Jadranke Kosor. Kao potpredsjednica Vlade trebala bi biti moćnija i od Marine Matulović-Dropulić kojoj je i neposredna šefica. No, u realnoj politici ona se više bavi pojedinačnim sudbinama, dok se prave i strateške odluke ipak donose negdje drugdje. Ipak, ne treba podcijeniti moć potpredsjednice Kosor ili pak ministrice pravosuđa Ane Lovrin. Vrlo visoke pozicije u hijerarhiji ženske moći svakako ima predsjednica Ericssona Nikole Tesle Gordana Kovačević, zatim utjecajna direktorica marketinga Europapress holdinga Sanja Mlačak, potpredsjednica Agrokora Ljerka Puljić, rektorica Zagrebačkog sveučilišta Jasna Helena Mencer. Vrlo je utjecajna i supruga direktora Zagrebačke banke Franje Lukovića te supruga Zdravka Peveca, vlasnika prodajnog lanca Pevec. Moć političara ovisi o tome jesu li na vlasti, pa zato Željka Antunović i Vesna Pusić, iako su moćne, ipak nisu među najutjecajnijima. Međutim, kad su njihove stranke bile na vlasti, i one su bile među top 10. Slično je i s Vesnom Škare-Ožbolt, koja bi prije samo nekoliko mjeseci bila na vrlo visokom mjestu. Žena ima dosta u medijima, a kao najutjecajnije spominju se Hloverka Novak-Srzić, koja radi najgledanije političke emisije na HTV-u, te Iva Gačić, direktorica Informativnog programa na Novoj TV. Možda je u našem istraživanju najlošije prošla ministrica vanjskih poslova Kolinda Grabar-Kitarović, koja ima vrlo zvučnu funkciju, ali nema ni približno moć koju ta funkcija u pravilu donosi.
