Muslimani diljem svijeta jučer su započeli ramazanski post pa smo im se ove godine odlučili pridružiti jednodnevnim postom upravo onako kako to oni čine, potpunim odricanjem od hrane i vode tijekom cijeloga dana, od zore do mraka.
– U znak solidarnosti, približavanja i boljeg razumijevanja u ovo ludo vrijeme, htio bih postiti s vama, kada počinje post? – upitao sam jednog svog prijatelja muslimana.
– U 2.16 sati – odgovorio je.
– Ali kako u 2.16 sati kada na stranicama Islamske zajednice, u “vaktiji”, piše u 5.01 sati – upitao sam ga.
– Tada izlazi sunce, ali zora je u 2.16 sati i dotad smiješ jesti. Odlučiš li se, pred tobom je nešto više od 18 sati – odgovorio je.
Jedan od stupova islama
Dakako, nisam dočekao zoru, legao sam poslije večere i probudio se uobičajeno rano, ali bez ustaljenih obreda, bez kave i doručka. Samo jutro prošlo je relativno bezbolno, ali sam oko 11 sati prvi put osjetio žeđ. Znam da bez hrane mogu dugo izdržati, ali priznajem da me žeđi bilo pomalo strah. No, razmišljam, ako mogu oni, mogu i ja. Prvu glad osjetio sam već iza podneva. Javila se prije dolaska u središte Zagreba, gdje sam imao dojam da svi nešto jedu. Prihvatio sam i poziv na kavu dvojice prijatelja, ali kad sam sjeo za njihov stol, naručio sam – ništa.
– Ni vodu – pitali su oni.
– Ni vodu.
Post je, inače, jedan od pet stupova islama. Prvi je “šehadet” ili svjedočena, izgovorena i prakticirana vjera, zatim klanjanje (pet puta dnevno), zekat, tj. milostinja i hadž, hodočašće u Meku. Pravila određuju da onaj koji posti mora biti musliman. Dakle, ovo moje tek je post “dobre volje”, koji sam, da bi imao svoju vrijednost, također ispunio duhovnim sadržajem jer bi, u suprotnom, bio puko gladovanje. Poznato je, naime, da post osnažuje molitvu, ali da s druge strane molitva daje snažan zamah postu.
Post je i medicinski priznat pa je jedan od najvećih zagovornika posta, njemački liječnik i filozof dr. Otto Buchinger objasnio kako on utječe na tijelo.
– Glikogenska zaliha jetre i druge u krvi kolajuće raspoložive hranjive tvari najprije se razgrađuju i time se otprilike tijekom tri dana oskudno namiruje tijelo. Svi se procesi podešavaju na najveću štedljivost. Tada slijedi ‘autarkija’, štedljivo kolanje u samom sebi. Tijelo je stavljeno pred potrebu da radi održanja svoje ravnoteže dušika mora posegnuti u neko skladište bjelančevina. Na temelju bogatog iskustva smijemo pretpostavljati da se u tu svrhu u prvom redu uništavaju tvorbe i razgrađuju tvari koje u sustavu stanica imaju ometajuću ulogu, dakle primjerice patološke izlučevine znoja, stara zadebljanja koža, štetni talozi, strane tvari, gnojne tvorbe, sve slabo, na bilo koji način opterećujuće... – kaže Buchinger.
– Svaki čovjek koji posti opaža da se ponešto mijenja u njegovoj duševnoj strukturi, u tokovima funkcije njegove psihe. Porasla je sposobnost prihvaćanja. Mašta je življa. Koncentracija nepromijenjena. Osjetila su izoštrenija... Primjetljivo je oslobađanje i opuštanje zgrčene duševne strukture, bistrenje stanja i veća tankoćutnost... Izlazi na vidjelo prava bit: to je dolaženje k samom sebi. Otkriva se metacentar... unutarnji zavičaj – tvrdi dr. Otto Buchinger.
Između 14 i 15 sati, baš kada sam osjetio pravu glad i želju za dobrim ručkom, zazvonio je mobitel i nazvao me prijatelj iz Islamske zajednice da vidi kako mi ide.
– Izdrži još malo, ostalo ti je samo osam sati. Zamisli to kao radni dan, popodnevnu smjenu – šalio se sa mnom, otkrivajući kako je i njemu prvih nekoliko dana posta najteže, dok se ne uhoda.
Kako je odmicalo popodne, tih osam sati bivalo je sve duže i duže, a čini se da je vrijeme ponekad i stajalo. Strpljivo sam ga ispunjavao čitanjem duhovnog štiva i molitvom, razmišljajući što pripremiti za svoj “iftar”, tj. večeru u 20.48 sati, ali istodobno osjećajući kako me odustanak od hrane i vode tijekom cijeloga dana ispunio nekim neobičnim mirom i zadovoljstvom.
Poste i jezici, oči i uši
– Nemir nastaje iz neumjerenosti, iz ovladanosti nagonima. Post dovodi čovjeka pod stegu, oslobađa ga vlasti njegovih neobuzdanih strasti i tako mu daruje unutarnji mir. Ali taj mir nije nešto čisto duhovno. To je i mir tijela. Tijelo se smiruje, s jedne strane time što nije opterećeno prekomjernom probavom, s druge strane obuzdavanjem njegovih nagona. Tako se u crkvenih otaca uvijek pokazuje shvaćanje posta koje pretpostavlja jedinstvo tijela i duše – pročitao sam kod poznatog teologa Anselma Grüna.
Islam propisuje da postiti mogu samo zdrave i fizički sposobne osobe, a od posta su oslobođeni, primjerice, putnici i žene dok imaju mjesečnicu. Eventualno propušteni dani u postu mogu se “napostiti” kasnije ili zamijeniti tako da se nahrani nekog siromašnog. Post, zapravo, započinje “nijjetom”, tj. namjerom, odlukom da će se postiti dan prije samoga posta.
– Čistoća naših nijjeta neka uvijek bude neupitna jer o namjeri ovisi i valjanost naših djela. U svome odnosu prema bratu i sestri muslimanu i muslimanki kao i prema ljudima koji nas okružuju bez obzira na njihovu vjersku pripadnost uvijek budimo blagi i puni razumijevanja jer naša nas vjera tomu uči. Pokažimo da za vrijeme ramazana poste i naši jezici i naše oči i naše uši, jer će sve odgovarati za ono što je počinjeno u životima našim. U ovoj godini obilježavamo 100. obljetnicu priznanja islama u Hrvatskoj – piše u ovogodišnjoj ramazanskoj poruci muftije Islamske zajednice u Hrvatskoj dr. Aziza ef. Hasanovića.
>>'Ovo mi je četvrti Bajram u zadnjih nekoliko godina koji slavim u izvanrednim okolnostima'
Popijem pola litre gemišta.... i ispunjen mirom....nirvana!