U razvijenim je demokracijama afera, pogotovu ona koja ima zadah
korupcije, smrtonosni otrov i za najblistaviju političku karijeru. U
Hrvatskoj je već mjesecima predizborno loptanje aferama dominantna
politička rekreacija u kojoj uživaju najjači igrači, HDZ i SDP. No, za
razliku od razvijenih demokracija, u hrvatskoj tranziciji nikome se
važnom ništa nije dogodilo, a u konačnici je malo kome od
promatrača uistinu jasno što je u kojoj priči bila istina, a
što dobro koncipirana i upakirana laž.
Ljudi ne pamte detalje
Afere koje se izmjenjuju na domaćem političkom polju kao da su postale
saveznici hrvatskih političara. Oni se njima bjesomučno koriste ne bi
li umanjili izglede protivničkog tabora. Kao u nekom videospotu,
izmjenjuju se optužbe, nižu se brzo kao kratki kadrovi, a na kraju
priče gledatelj se ne sjeća nijednoga. Kako kaže Marijana
Grbeša, politologinja s Fakulteta političkih znanosti kojoj
su predizborne kampanje specijalnost, ljudi pamte velike slike, a ne
pojedinosti.
Građanima koji politiku gledaju sa zdravim odmakom, koji priželjkuju da
bude ozbiljnija i vjerodostojnija, koji sanjaju o kvalitetnim
programima kojima će sposobni ljudi oblikovati budućnost zemlje, ostaje
osjećaj mučnine i rezignacija. Tristotinjak dana prije izbora
prevladava dojam da najveće stranke misle kako programima ne mogu
privući nikoga pa na njihovu promociju i ne gube vrijeme. U ovom je
trenutku posljedica prepucavanja aferama to da se mnogi razočarani
birači pitaju čemu ići na izbore kad su ionako svi političari jednako
prljavi, nepošteni, korumpirani, lažljivi...
Dok s jedne strane nadmetanje u optužbama između HDZ-a i SDP-a povećava
opasnost od iznadprosječne apstinencije zgađenih birača, s druge strane
pridonose homogenizaciji njihova biračkog tijela.
Ako je HDZ, na primjer, stalno na udaru SDP-a, a HDZ-ovi
birači smatraju da su ti napadi neargumentirani, oni imaju potrebu
aktivirati se i izaći na izbore kako bi stali u obranu pozicija stranke
kojoj vjeruju. Druga je stvar kad stalni birači doživljavaju napade na
svoju stranku kao utemeljene. HDZ je 2000. pao s vlasti zato
što njegovi birači, suočeni s argumentiranim napadima
vezanim uz privatizaciju i nezakonito bogaćenje, nisu više
imali snage podržavati stranku kaže politički analitičar
Goran Čular s FPZ-a.
Kolebljivi birači
SDP-ovo višetjedno inzistiranje da Ivo Sanader kaže odakle
mu zbirka skupih satova neće poljuljati stalnog birača vladajuće
stranke. Naprotiv, motivirat će ga da stvori zaštitnu branu
ispred premijera. Jednako kao što HDZ-ovo prozivanje Željke
Antunović da je kao utjecajna političarka na prodaji roditeljske kuće u
Virovitici zaradila pet puta više novca od susjeda, koji su
također svoje kuće i okućnice prodali Lidlu, neće odvratiti istinskog
SDP-ova birača od te stranke. No, takve afere bez obzira na
to jesu li dodatno napuhane djeluju na kolebljive stranačke
simpatizere koji do kraja razmišljaju hoće li izaći na
izbore.
Kaos bez glave i repa
Negativna kampanja može povećati apstinenciju kod ljudi koji
i inače nisu previše zainteresirani za politiku. Obračuni
među strankama dodatno im smanjuju interes. Glasači koji znaju za koga
će glasovati nisu toliko podložni negativnim pričama kaže
Ivan Rimac iz Instituta "Ivo Pilar". Dodaje da je očito da su se i SDP
i HDZ dobro pripremili i da u skladištima imaju puno
materijala. Rimca ne iznenađuje povišena temperatura, jer
ipak smo, kaže, u izbornoj godini. No, trenutačno je u javnosti
prisutno puno više negativne energije nego prije, kaže
Rimac.
Marijana Grbeša ističe da u Hrvatskoj nije riječ ni o kakvoj
negativnoj kampanji, jer bi to podrazumijevalo sustavno i
osmišljeno komuniciranje koje ima glavu i rep. Umjesto toga,
kaže Grbeša, mi imamo kaos i komunikacijsku kašu.
Osim toga, ovo nabacivanje aferama je i na vrlo primitivnoj
marketinškoj razini. Stvaranje stava da su svi isti nije
zdravo za demokratski proces. Jedini se sustav primjećuje u SDP-ovoj
priči o korupciji. Puno je istraživanja analiziralo koliko se to
isplati i rezultati su dvojaki. Jedni smatraju da takvo komuniciranje
potiče apatiju kod birača, jer su ljudi zgađeni aferama i u njima raste
otpor prema politici. Negativna kampanja, svedena isključivo na
pljuvanje, negativno utječe na birače. Drugo je mišljenje da
su ljudi skloniji reagirati na negativne poruke. Najrealniji je treći
stav koji je pomirio prva dva. Riječ je o tzv. kontrastnoj kampanji u
kojoj onaj tko napada kaže što je sve loše
napravio protivnik, ali odmah nudi svoja rješenja. U tome su
najuspješniji bili britanski laburisti koji su paralelno
razvijali i afirmativnu i negativnu kampanju kaže Marijana
Grbeša. Naša sugovornica opisuje kako su
laburisti 2001., kad su bili na vlasti, poručivali biračima
što su napravili i što još trebaju te
ih pozvali: "Dont go back." Ta poruka "ne vraćajte se natrag" odnosila
se na birače koji su razmišljali glasovati za konzervativce.
Njima su laburisti ponudili čitavu paletu loših stvari iz
vremena dok su konzervativci vladali državom.
SDP i HDZ guše
ostale
Ivan Rimac kaže da sve stranke žele odgristi dio kolača koji se odnosi
na apstinente, ali primjećuje kako SDP i HDZ godinama preplavljuju
politički prostor i guše ostale opcije.
Time stvaraju politički dualizam i povećavaju apstinenciju.
Birači koji nisu njihovi postaju obeshrabreni jer im se čini glupo
trošiti glas na neku slabiju opciju, a ne žele glasovati ni
za SDP ni za HDZ. Strankama političkog centra je najteže i u takvom
bipolarizmu one jako loše prolaze. Biračima je najteže
objasniti poziciju centra kaže Rimac.
Goran Čular kaže da je u Hrvatskoj teško utvrditi
zašto birači ne idu na izbore. Među apstinentima je oko 50
posto stalnih, koji nikad ne idu na izbore i na njih ništa
ne može djelovati, kaže Čular. Dio apstinenata podložan je onome
što se s HDZ-om i SDP-om događa u kampanji.
Kako god bilo, apstinencija odgovara najjačim strankama
pogotovo HDZ-u čije je biračko tijelo najdiscipliniranije.
No, i HDZ i SDP najavljuju zaokret. Neće se, obećavaju, baviti aferama,
ali neće, dodaju, ni šutjeti kad ih se napada. Namjeravaju
se, tvrde, okrenuti programima. No, kako stvari stoje, teško
je u to vjerovati. Zasad je lakše proizvoditi atmosferu u
kojoj će svaka nova afera lako otopiti satove, kuće, prodaju državne
zemlje, frizirane biografije, namještene poslove....
Što HDZ misli o SDP-u
– To su bivši komunisti koji skrivaju crvene
tragove svojih nezakonitosti, propusta i malverzacija
– U SDP-u su nesposobni političari koji nisu uspjeli
iskoristiti mandat kad su bili na vlasti da pokrenu Hrvatsku, a sad nas
napadaju lažima
– Iza SDP-ove verbalne agresivnosti skriva se zavist prema
nama, jer, za razliku od njih, mi imamo program, ljude, hrabrosti,
odlučnosti i karizmatičnog Ivu Sanadera koji ravnopravno razgovara sa
svim europskim premijerima
Što SDP misli o HDZ-u
– Korumpirana stranka i vlast kojoj su na čelu ne može biti
ništa drugo nego – duboko korumpirana
– Sanader je najbolji u samoreklamiranju i bacanju
prašine u oči biračima. Iza njega nema rezultata. HDZ-ova je
vlast potpuno nesposobna za pokretanje Hrvatske.
– Zahvaljujući HDZ-u nad Hrvatskom se raskrilila
mafijaška hobotnica u svim područjima djelovanja
– Vraća Hrvatsku unatrag. U gospodarstvu se gomilaju dugovi,
krug neplaćanja potraživanja se širi.
– Nema volje za borbu protiv kriminala i korupcije