Hoće li nadmetanje skandalima između HDZ-a i SDP-a obeshrabriti birače

Afere predizborni saveznici stranaka

hrv-afere-txt.jpg
import
02.03.2007.
u 13:59

U razvijenim je demokracijama afera, pogotovu ona koja ima zadah korupcije, smrtonosni otrov i za najblistaviju političku karijeru. U Hrvatskoj je već mjesecima predizborno loptanje aferama dominantna politička rekreacija u kojoj uživaju najjači igrači, HDZ i SDP. No, za razliku od razvijenih demokracija, u hrvatskoj tranziciji nikome se važnom ništa nije dogodilo, a u konačnici je malo kome od promatrača uistinu jasno što je u kojoj priči bila istina, a što dobro koncipirana i upakirana laž.

Ljudi ne pamte detalje
Afere koje se izmjenjuju na domaćem političkom polju kao da su postale saveznici hrvatskih političara. Oni se njima bjesomučno koriste ne bi li umanjili izglede protivničkog tabora. Kao u nekom videospotu, izmjenjuju se optužbe, nižu se brzo kao kratki kadrovi, a na kraju priče gledatelj se ne sjeća nijednoga. Kako kaže Marijana Grbeša, politologinja s Fakulteta političkih znanosti kojoj su predizborne kampanje specijalnost, ljudi pamte velike slike, a ne pojedinosti.
Građanima koji politiku gledaju sa zdravim odmakom, koji priželjkuju da bude ozbiljnija i vjerodostojnija, koji sanjaju o kvalitetnim programima kojima će sposobni ljudi oblikovati budućnost zemlje, ostaje osjećaj mučnine i rezignacija. Tristotinjak dana prije izbora prevladava dojam da najveće stranke misle kako programima ne mogu privući nikoga pa na njihovu promociju i ne gube vrijeme. U ovom je trenutku posljedica prepucavanja aferama to da se mnogi razočarani birači pitaju čemu ići na izbore kad su ionako svi političari jednako prljavi, nepošteni, korumpirani, lažljivi...
Dok s jedne strane nadmetanje u optužbama između HDZ-a i SDP-a povećava opasnost od iznadprosječne apstinencije zgađenih birača, s druge strane pridonose homogenizaciji njihova biračkog tijela.
 Ako je HDZ, na primjer, stalno na udaru SDP-a, a HDZ-ovi birači smatraju da su ti napadi neargumentirani, oni imaju potrebu aktivirati se i izaći na izbore kako bi stali u obranu pozicija stranke kojoj vjeruju. Druga je stvar kad stalni birači doživljavaju napade na svoju stranku kao utemeljene. HDZ je 2000. pao s vlasti zato što njegovi birači, suočeni s argumentiranim napadima vezanim uz privatizaciju i nezakonito bogaćenje, nisu više imali snage podržavati stranku  kaže politički analitičar Goran Čular s FPZ-a.

Kolebljivi birači
SDP-ovo višetjedno inzistiranje da Ivo Sanader kaže odakle mu zbirka skupih satova neće poljuljati stalnog birača vladajuće stranke. Naprotiv, motivirat će ga da stvori zaštitnu branu ispred premijera. Jednako kao što HDZ-ovo prozivanje Željke Antunović da je kao utjecajna političarka na prodaji roditeljske kuće u Virovitici zaradila pet puta više novca od susjeda, koji su također svoje kuće i okućnice prodali Lidlu, neće odvratiti istinskog SDP-ova birača od te stranke. No, takve afere  bez obzira na to jesu li dodatno napuhane  djeluju na kolebljive stranačke simpatizere koji do kraja razmišljaju hoće li izaći na izbore.

Kaos bez glave i repa  
 Negativna kampanja može povećati apstinenciju kod ljudi koji i inače nisu previše zainteresirani za politiku. Obračuni među strankama dodatno im smanjuju interes. Glasači koji znaju za koga će glasovati nisu toliko podložni negativnim pričama  kaže Ivan Rimac iz Instituta "Ivo Pilar". Dodaje da je očito da su se i SDP i HDZ dobro pripremili i da u skladištima imaju puno materijala. Rimca ne iznenađuje povišena temperatura, jer ipak smo, kaže, u izbornoj godini. No, trenutačno je u javnosti prisutno puno više negativne energije nego prije, kaže Rimac.
Marijana Grbeša ističe da u Hrvatskoj nije riječ ni o kakvoj negativnoj kampanji, jer bi to podrazumijevalo sustavno i osmišljeno komuniciranje koje ima glavu i rep. Umjesto toga, kaže Grbeša, mi imamo kaos i komunikacijsku kašu.
 Osim toga, ovo nabacivanje aferama je i na vrlo primitivnoj marketinškoj razini. Stvaranje stava da su svi isti nije zdravo za demokratski proces. Jedini se sustav primjećuje u SDP-ovoj priči o korupciji. Puno je istraživanja analiziralo koliko se to isplati i rezultati su dvojaki. Jedni smatraju da takvo komuniciranje potiče apatiju kod birača, jer su ljudi zgađeni aferama i u njima raste otpor prema politici. Negativna kampanja, svedena isključivo na pljuvanje, negativno utječe na birače. Drugo je mišljenje da su ljudi skloniji reagirati na negativne poruke. Najrealniji je treći stav koji je pomirio prva dva. Riječ je o tzv. kontrastnoj kampanji u kojoj onaj tko napada kaže što je sve loše napravio protivnik, ali odmah nudi svoja rješenja. U tome su najuspješniji bili britanski laburisti koji su paralelno razvijali i afirmativnu i negativnu kampanju  kaže Marijana Grbeša. Naša sugovornica opisuje kako su laburisti 2001., kad su bili na vlasti, poručivali biračima što su napravili i što još trebaju te ih pozvali: "Dont go back." Ta poruka "ne vraćajte se natrag" odnosila se na birače koji su razmišljali glasovati za konzervativce. Njima su laburisti ponudili čitavu paletu loših stvari iz vremena dok su konzervativci vladali državom.

SDP i HDZ guše ostale
Ivan Rimac kaže da sve stranke žele odgristi dio kolača koji se odnosi na apstinente, ali primjećuje kako SDP i HDZ godinama preplavljuju politički prostor i guše ostale opcije.
 Time stvaraju politički dualizam i povećavaju apstinenciju. Birači koji nisu njihovi postaju obeshrabreni jer im se čini glupo trošiti glas na neku slabiju opciju, a ne žele glasovati ni za SDP ni za HDZ. Strankama političkog centra je najteže i u takvom bipolarizmu one jako loše prolaze. Biračima je najteže objasniti poziciju centra  kaže Rimac.
Goran Čular kaže da je u Hrvatskoj teško utvrditi zašto birači ne idu na izbore. Među apstinentima je oko 50 posto stalnih, koji nikad ne idu na izbore i na njih ništa ne može djelovati, kaže Čular. Dio apstinenata podložan je onome što se s HDZ-om i SDP-om događa u kampanji.
Kako god bilo, apstinencija odgovara najjačim strankama  pogotovo HDZ-u  čije je biračko tijelo najdiscipliniranije. No, i HDZ i SDP najavljuju zaokret. Neće se, obećavaju, baviti aferama, ali neće, dodaju, ni šutjeti kad ih se napada. Namjeravaju se, tvrde, okrenuti programima. No, kako stvari stoje, teško je u to vjerovati. Zasad je lakše proizvoditi atmosferu u kojoj će svaka nova afera lako otopiti satove, kuće, prodaju državne zemlje, frizirane biografije, namještene poslove....


Što HDZ misli o SDP-u

– To su bivši komunisti koji skrivaju crvene tragove svojih nezakonitosti, propusta i malverzacija
– U SDP-u su nesposobni političari koji nisu uspjeli iskoristiti mandat kad su bili na vlasti da pokrenu Hrvatsku, a sad nas napadaju lažima
– Iza SDP-ove verbalne agresivnosti skriva se zavist prema nama, jer, za razliku od njih, mi imamo program, ljude, hrabrosti, odlučnosti i karizmatičnog Ivu Sanadera koji ravnopravno razgovara sa svim europskim premijerima


Što SDP misli o HDZ-u

– Korumpirana stranka i vlast kojoj su na čelu ne može biti ništa drugo nego – duboko korumpirana
– Sanader je najbolji u samoreklamiranju i bacanju prašine u oči biračima. Iza njega nema rezultata. HDZ-ova je vlast potpuno nesposobna za pokretanje Hrvatske.
– Zahvaljujući HDZ-u nad Hrvatskom se raskrilila mafijaška hobotnica u svim područjima djelovanja
– Vraća Hrvatsku unatrag. U gospodarstvu se gomilaju dugovi, krug neplaćanja potraživanja se širi.
– Nema volje za borbu protiv kriminala i korupcije

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije